Dvije strane jednog carinskog terminala: ekonomska prilika ili logistički problem?
Na području Istočnog Novog Sarajeva privodi se kraju izgradnja velikog logističkog centra, za koji postoje planovi da postane novi carinski terminal, nakon što Uprava za indirektno oporezivanje BiH objavi javni poziv za izbor nove lokacije. Ova inicijativa izaziva podijeljene reakcije među privrednicima i logističkim sektorom, posebno špediterima u Federaciji BiH, koji smatraju da bi nova lokacija mogla ozbiljno ugroziti funkcionisanje postojeće carinske ispostave u Sarajevu.
Grad Istočno Sarajevo predlaže premještanje carinskog terminala sa Sokoca u Istočno Novo Sarajevo, gdje prometuje veći broj privrednika, uključujući i Grad Sarajevo. Terminal bi ostao u nadležnosti Općine Istočno Sarajevo, ali na novoj lokaciji, čime bi se prema procjenama lokalne administracije značajno unaprijedila privredna slika tog područja.
Ako se uspostavi novi terminal, dva carinska objekta – postojeći u naselju Halilovići u Sarajevu i novi u Istočnom Novom Sarajevu – biće udaljeni svega nekoliko kilometara. Takva blizina već postoji i u drugim dijelovima zemlje, primjerice u Visokom i Kiseljaku, što prema procjenama lokalnih vlasti ne predstavlja problem.
Odbornici Skupštine grada Istočno Sarajevo dali su saglasnost za lokaciju terminala u Istočnom Novom Sarajevu i sada se čeka javni poziv UIO. Planirano je da svi uposlenici terminala na Sokocu budu prebačeni na novu lokaciju.
S druge strane, špediteri u Federaciji BiH upozoravaju na ozbiljne rizike. Otvaranje novog carinskog terminala nekoliko kilometara od postojećeg u Halilovićima moglo bi dovesti do dupliranja funkcija, rascjepkanosti carinskih tokova i negativnog utjecaja na ekonomske, logističke i institucionalne procese u Sarajevu i okolini. Sarajevski terminal ostvaruje mjesečni prihod od oko 170.000 KM kroz carinske usluge, skladištenje i druge logističke operacije, a dnevno kroz terminal prolazi nekoliko hiljada ljudi – carinskih službenika, špeditera, vozača, skladištara, uvoznika i ugostitelja.
Špediteri upozoravaju da bi gubitak prihoda postojećeg sarajevskog terminala mogao iznositi od 600.000 do 1.000.000 KM godišnje, dok bi indirektni prihodi od ugostiteljstva, skladištenja, kancelarijskih prostora i transportnih usluga mogli pasti dodatnih 200.000 do 300.000 KM. Preusmjeravanje tereta i špedicija u Istočno Sarajevo moglo bi izazvati pad zaposlenosti i ekonomske aktivnosti u Kantonu Sarajevo.
Pored ekonomske dimenzije, postoji i institucionalna zabrinutost. Povratak carinske ispostave na lokaciju iz 2000. godine predstavlja prebacivanje nadležnosti sa državne na entitetsku, što komplicira procedure, povećava administrativnu konfuziju i otvara prostor za duplo evidentiranje, neujednačene propise i veće troškove poslovanja. Ovakav potez mogao bi negativno utjecati i na percepciju međunarodnih partnera i investitora, koji očekuju jedinstven i centralizovan sistem carinske kontrole.
Blizina dva terminala, manje od 10 kilometara, dovodi do nepotrebnog rasipanja resursa – ljudskih, infrastrukturnih i tehničkih. Špediteri ističu da bi prevoznici mogli biti prisiljeni da biraju između terminala, što bi usporilo protok robe i povećalo troškove transporta. Nedostatak infrastrukture jednakog kapaciteta i prometne povezanosti u Istočnom Novom Sarajevu mogao bi dodatno izazvati gužve i zastoje, dok bi smanjenje prometa na sarajevskom terminalu negativno utjecalo na budžet Kantona Sarajevo i lokalnu ekonomiju.
Špediteri predlažu zadržavanje postojećeg sarajevskog terminala kao centralnog za ovaj dio BiH, uz razmatranje racionalizacije i zajedničkog upravljanja terminalima ukoliko novi bude otvoren, kako bi se izbjegla dupliranja i negativni efekti po oba terminala.
