Federacija Bosne i Hercegovine do kraja godine bi mogla dobiti novi Zakon o radu, jedan od najvažnijih propisa koji se tiče svakodnevnog života gotovo svakog zaposlenog građanina. Prednacrt je već pripremljen i uskoro bi se trebao naći pred Vladom FBiH, a potom i u parlamentarnoj proceduri.
Radi se o sveobuhvatnoj reformi zakonodavstva u oblasti rada i tržišta rada, kojom se pokušava uskladiti bh. pravni okvir s evropskim direktivama, ali i sa savremenim oblicima rada koji su se pojavili posljednjih godina – od rada na daljinu, do angažmana putem digitalnih platformi.
Balans između radnika i poslodavaca
Novi zakon pokušava naći ravnotežu između interesa radnika i poslodavaca, što je, kako se pokazalo u dosadašnjim pokušajima, najteži dio posla. Suština zakona je unapređenje uslova rada, jača zaštita prava i dostojanstva zaposlenih te sigurnije radno okruženje.
Prednacrt donosi i jasnije definisanje radnih odnosa koji su se u praksi već odavno pojavili, ali nisu bili pravno uređeni – poput rada od kuće, rada na izdvojenom mjestu, ili angažmana preko digitalnih servisa i aplikacija.
Drugim riječima, po prvi put se zakonski prepoznaje činjenica da mnogi ljudi danas rade bez kancelarije, bez fiksnog radnog vremena, ali i bez formalne zaštite.
Borba protiv “rada na crno”
Zakon zadržava i dodatno precizira obaveze inspektora rada, koji su zaduženi da otkrivaju neprijavljene radnike i poslodavce koji izbjegavaju plaćanje doprinosa. Predviđene su kazne za sve uključene strane – poslodavca, odgovorno lice, ali i samog radnika koji pristane na neprijavljen rad.
Ovim se želi pojačati odgovornost i smanjiti siva zona u zapošljavanju, što je jedan od najvećih problema bh. tržišta rada.
“Klizni vikend” ostaje – fikcija
Iako je javnost često raspravljala o mogućnosti uvođenja tzv. “kliznog vikenda” – gdje bi neradni dani mogli biti petak i subota umjesto subote i nedjelje – novi zakon to ne prepoznaje.
Propisano je jedino da svaki radnik mora imati minimalno 24 sata odmora u sedmici, dok konkretni dani odmora ostaju u nadležnosti poslodavca, odnosno definiraju se internim pravilnicima ili kolektivnim ugovorima.
Drugim riječima, zakon daje okvir, ali ne ulazi u detalje svake profesije – od fabrika do IT kompanija, raspored rada ostaje stvar dogovora i organizacije.
Pauza za vjeru i četiri slobodna dana
Jedna od značajnijih novina odnosi se na vjerske i tradicijske potrebe radnika. Novi zakon propisuje da poslodavac mora omogućiti radniku pauzu do 60 minuta sedmično radi obavljanja vjerskih obaveza – i to vrijeme se uračunava u radno vrijeme.
Također, radnici će imati pravo na četiri dana godišnje koje mogu iskoristiti za vjerske i tradicijske praznike, po vlastitom izboru i na osnovu ličnog zahtjeva. Za razliku od dosadašnje prakse, gdje je poslodavac mogao odbiti takav zahtjev, novi zakon predviđa da on mora biti uvažen, naravno u skladu s rasporedom posla u organizaciji.
Ova odredba predstavlja mali, ali važan iskorak ka uvažavanju različitih identiteta i običaja unutar radne zajednice.
Fleksibilno radno vrijeme – ako se poslodavac složi
Zakon ne propisuje obavezno uvođenje fleksibilnog radnog vremena, ali ostavlja mogućnost da ga poslodavci uvedu ako to odgovara prirodi posla ili dogovoru sa zaposlenima. Time se pokušava otvoriti prostor za modernije modele organizacije rada, kakvi su već standard u zemljama EU.
Zakon postavlja temelje, a ne rješava sve
Novi Zakon o radu ne ulazi u detalje svake profesije – ne propisuje posebno pravila za policajce, zdravstvene radnike, novinare, pekare ili vozače. On postavlja osnovne principe, dok se specifičnosti uređuju kolektivnim ugovorima i internim aktima svake institucije ili firme.
Ako se usvoji do kraja godine, ovaj zakon bi mogao označiti početak nove faze radnih odnosa u Federaciji BiH – barem na papiru. Jer, kako praksa često pokaže, u BiH su i najnapredniji zakoni često nemoćni pred starim navikama.
