Pokrenuta je inicijativa da se sevdalinka uvrsti na UNESCO listu nematerijalnih kulturnih dobara, objavljeno je na web stranici sevdalinka.info.
Na društvenim mrežama kreirana je i peticija kako bi što više građana imalo priliku učestvovati u ovom procesu i dati svoju podršku inicijativi.
Sevdalinka je jedinstven narodni muzički izraz u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom. Sama riječ potječe od arapske riječi "sawda" što znači "crna žuč", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melankolično raspoloženje, dok je u bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara.
Prijedlog za uvrštavanje Sevdalinke na UNESCO-ov popis nematerijalnih kulturnih dobara kreiran je u januaru 2017. godine. Udruženje estradnih umjetnika Tuzlanskog kantona tada je uputilo prijedlog prema Državnoj komisiji za UNESCO BiH.
Istoričar i profesor na Univerzitetu u Tuzli Izet Šabotić obrazložio je zašto je važna ova inicijativa.
“Sevdalinka je spomenik nacionalne kulture, ali i više od toga. Ona izlazi iz nacionalnih okvira, univerzalne vrijednosti u razmjerima svjetske javnosti. Ja se nadam da će ovaj pokušaj biti uspješan i da ćemo mi u dogledno vrijeme imati još jedan spomenik kulture na listi UNESCO-a, a to je jako važno za državu Bosnu i Hercegovinu, važno je i za njene narode, jer sevdalinku podjednako baštinimo svi”.
Ovoj inicijativi pridružuje se i Udruženje sevdalija „Saray sevdah“ koje, u cilju animirana šire javnosti, organizovalo tada i tribinu „Uvrštavanje sevdalinke na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva“.
O značaju sevdalinke tada su govorili vrsni poznavaoci ovog kulturnog, etnološkog, bosanskohercegovačkog blaga Enes Kujundžić, Sejdalija Gušić, Lejla Čauševć i Refija Muslić.
''Naša tradicionalna pjesma sevdalinka je među vrijednim vidovima nematerjalnog naslijeđa naše zemlje te zaslužuje da na pravi način bude i zaštićena'' kazao je Refija Muslić, predsjednik Udruženje svdalija „Saray sevdah“.
Prva zabilježena sevdalinka o nesretnoj ljubavi Adila i Marije Najstariji i bogato dokumentovani trag o sevdalinci seže u XVI stoljeće (tačnije 1574. god.) i vezan je, zanimljivo, za Split, a nastao je zahvaljujući zapisu tadašnjeg splitskog kneza koji je trag istinitog dođagaja i pjesme poslao skupa sa redovnim izvještajima koje je slao mletačkom senatu u Veneciji.
Taj je zapis objavljen u knjizi: Vincenzo Solitro: Documenti Storici sull' Istria e la Dalmazia. Venezia, 1844. (Munib Maglajlić, 1983).
Taj zapis govori o nesretnoj ljubavi između Bošnjaka Adila iz Klisa i Splićanke Marije (Mare) Vornić; splitski knez je također sačuvao uspomenu na splitskog pjesnika Franja Boktuliju, koji je spjevao epitaf u sudbini nesretne djevojke – «Bidne Mare», kao i satirično-alegoričnu pjesmu o odnosu Mletačke republike spram Osmanske carevine.
Taj zapis istovremeno svjedoči o davnome pokušaju pjevanja u duhu onoga što zovemo sevdalinkom. Inače, ovaj izvještaj splitskog kneza otkrio je, također splitski pjesnik Luka Botić i objavio u svome spjevu «Bijedna Mara» u kojem je osnovna tema zabranjena ljubav muslimanskog mladića Adila i kršćanke Mare. Riječ je o spjevu u šest deseteračkih pjevanja.
Kreatori ove inicijative, naveli su da u ovom procesu može poslužiti primjer Portugala koji je svoj tradicionalni FADO prijavio za UNECO-ovu listu. Portugalski Fado prošao je kroz taj proces za samo godinu dana, a njegov uspjeh proslavili su 2011. godine.
Najistaknutiji vokalni izvođači sevdalinki u 20. stoljeću su Himzo Polovina, Nedžad Salković, Zaim Imamović, Safet Isović, Meho Puzić, Zekerijah Đezić i Omer Pobrić, a među najpoznatije vokalne izvođačice ubrajaju se Beba Selimović, Nada Mamula, Zehra Deović, Hanka Paldum i Silvana Armenulić.
