Obuća smatra da su ključni problemi započeli u trenutku kada je aktuelna vlast pristala na suspenziju Ustava.
Potpredsjednica Stranke demokratske akcije (SDA) Aida Obuća oglasila se opširnim saopćenjem u kojem je iznijela oštru kritiku aktuelnog vođenja vanjske politike Bosne i Hercegovine. U svom osvrtu fokusirala se na, kako navodi, sistemsko potiskivanje institucionalne diplomatije i njenu zamjenu stranačkim interesima, što je, prema njenim riječima, dovelo do ozbiljne međunarodne marginalizacije države.
Obuća smatra da su ključni problemi započeli u trenutku kada je politička vlast pristala na suspenziju Ustava, čime je, kako tvrdi, otvoren prostor za političku kontrolu bošnjačkih diplomatskih kapaciteta i njihovo sužavanje. U takvim okolnostima, vanjska politika, umjesto da se vodi kroz institucije, postala je projekat pojedinaca i političkih grupacija.
Obuća bez dlake na jeziku: Vrata međunarodnog odlučivanja zatvorili smo sami! Da bismo razumjeli postupke kadrova Trojke i njihovo stalno „umanjivanje“ značaja nastalog problema u međunarodnoj politici, moramo krenuti od ključne činjenice: bošnjački diplomatski kapaciteti u aktuelnoj vlasti svjesno su suženi i politički zarobljeni onog trenutka kada se pristalo na suspenziju Ustava. Od tog momenta, vanjska politika Bosne i Hercegovine prestaje biti državna, a postaje u potpunosti projektna i stranačka. Umjesto institucija, u fokus dolaze pojedinci i kratkoročni politički interesi.
Posebno problematičnim ocjenjuje model u kojem je međunarodno djelovanje BiH, prema njenom stavu, gotovo u potpunosti oslonjeno na pojedine međunarodne aktere i neformalne mreže, dok su domaće institucije ostajale po strani.
Institucionalno međunarodno djelovanje tada se gotovo u potpunosti kanalizira kroz tadašnji USAID ured u BiH, dva međunarodna instituta i snažnu koordinaciju bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphya. Uticaj se više ni ne pokušava graditi kroz institucije države Bosne i Hercegovine, već kroz Ambasadu SAD-a u Sarajevu, čiji su službeni izvještaji, analize i procjene u velikoj mjeri oslanjani na krug ljudi bliskih liderima Trojke. Ti isti krugovi su određivali ko putuje, ko govori, ko „predstavlja BiH,“ a ko se sistematski isključuje.
Obuća dalje navodi da je promjena političkih okolnosti u Sjedinjenim Američkim Državama razotkrila krhkost takvog pristupa i ostavila Bosnu i Hercegovinu bez ozbiljnih međunarodnih kanala.
Najbolja potvrda toga desila se nakon političkog zaokreta u SAD-u 2023. i 2024. godine. Ljudi koji su nam godinama predstavljani i nametani kao „međunarodni eksperti“ i „strateški mostovi“ prema Washingtonu, preko noći su postali politički savjetnici u kabinetima Trojke, neki čak i unutar struktura Predsjedništva određenih političkih opcija.
U saopćenju upozorava da kratkoročne političke koristi, uključujući pokušaje obračuna sa SDA, imaju dugoročno štetne posljedice po državu.
Takav model može donijeti kratkoročnu političku korist, što smo vidjeli kroz pokušaje političkog obračuna sa SDA. Ali dugoročno, on se dokazao poguban za Bosnu i Hercegovinu. Država koja veže svoju vanjsku politiku za jednu administraciju, jednog ambasadora i jedan politički blok, ostaje potpuno ogoljena kada se globalne okolnosti promijene. Upravo to se i desilo. Porazom politike Demokratske stranke u SAD-u, strateška uporišta Trojke su se preko noći raspala. Ostali su bez kanala, bez stvarnog uticaja i bez ozbiljnih sagovornika. Rezultat danas gledamo: drugi sjede za stolom, a Bosna i Hercegovina se sve češće spominje bez svojih autentičnih predstavnika. Zato je licemjerno svoditi međunarodne posjete Milorada Dodika na „turizam“. Isti oni koji to danas govore, godinama su sa istih funkcija posjećivali iste destinacije, na gotovo identičan način.
Poseban akcenat stavila je i na, kako navodi, potcjenjivanje političke težine neformalnih kontakata na međunarodnoj sceni.
Razlika je samo u posljedicama. A posljedice takvih posjeta već smo platili: 2019. godine formiranjem vlasti u Kantonu Sarajevo, 2023. godine suspenzijom Ustava, i danas s pravom strahujemo kakvu će novu štetu proizvesti nastavak istog političkog obrasca. Jednako je opasno banalizirati i tzv. „presretanja na hodnicima.“ Takvi susreti nisu ni slučajni ni beznačajni. Da biste nekoga „presreli,“ morate imati pristup prostoru, politički status koji omogućava prolazak obezbjeđenja i kredibilitet zbog kojeg će vas sagovornik saslušati. U konkretnom slučaju govorimo o sekretaru za rat SAD-a, jednoj od najviših funkcija američke administracije. Takvi kontakti često uključuju razmjenu pisanih materijala i „briefova“ koji dugoročno oblikuju percepciju o Bosni i Hercegovini.Primjera radi o namjenskoj industriji, policijskim strukturama, pa i vjerskim zajednicama. U osjetljivoj geopolitičkoj klimi prema Bliskom istoku, takvi narativi mogu imati ozbiljne posljedice.
Kritički se osvrnula i na pojedine sastanke sa istaknutim figurama američke političke scene.
Posebnu pažnju zahtijeva i sastanak sa Karoline Leavitt. Ne govorimo o protokolarnom licu, već o jednoj od najbližih saradnica Donalda Trumpa i jednoj od najuticajnijih figura unutar MAGA pokreta. Njena profesionalna biografija, od Bijele kuće, preko bivše predsjednice Republikanske konvencije u Predstavničkom domu Kongresa SAD-a Elise Stefanik, do kruga donatora MAGA Inc. govori o osobi duboko umreženoj u centre moći. Takva osoba ima kapacitet da značajno utiče na percepciju Bosne i Hercegovine, u pozitivnom ili negativnom smislu.
Dodatnu zabrinutost, kako navodi, izazivaju i javni nastupi ministra vanjskih poslova BiH.
U tom kontekstu, javni nastupi ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dodatno zabrinjavaju. Njegov posljednji „Nurmagomedov intervju,“ ogolio je suštinsko nerazumijevanje savremenih geopolitičkih procesa. U jednom od medijskih nastupa, najuticajniju privatnu političku fondaciju u SAD-u, Heritage Foundation, ministar je praktično sveo na marginalnu pojavu. Istovremeno je govorio o navodnim susretima u Bijeloj kući sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost SAD-a, iako tu funkciju od 2025. godine obavlja Državni sekretar Marco Rubio, sa kojim pomenuti ministar nikada nije imao zvaničan susret. Jedini „susret“ tog tipa koji se eventualno desio bio je sa članom kabineta jednog od članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji se na Sarajevo Security Conference 2024. godine, na panelu „Quo Vadis Balkans“, predstavljao kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, iako Bosna i Hercegovina takvu poziciju institucionalno uopće nema.
Kao posebno poražavajući primjer navodi izostanak institucionalnih predstavnika BiH na važnim međunarodnim skupovima.
Rezultat svega toga danas je bolan i vidljiv. Na saslušanju Pododbora za Evropu Odbora za vanjske poslove Kongresa SAD-a, simbolično nazvanom „Flashpoints in the Balkans“, nije bilo nijednog institucionalnog predstavnika Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, BiH je nazvana „propalom državom“. Slično se desilo i na konferenciji Atlantskog vijeća o evropskoj i transatlantskoj perspektivi BiH. Tema smo bili, ali sagovornik nismo. Jer se takvi susreti ne fotografiraju.
Obuća zaključuje da je trenutna pozicija BiH rezultat dugotrajnog procesa lošeg upravljanja i svjesnog potiskivanja državnih interesa.
Naravno, bilo bi licemjerno tvrditi da je riječ o isključivo trenutnom stanju. Ovo što danas gledamo rezultat je dugogodišnjeg sistemskog dekapacitiranja, lošeg strateškog planiranja i, nažalost, izražene sujete pojedinih aktera u međunarodnom prostoru. Godinama svjedočimo praksi u kojoj se formalni i neformalni diplomatski predstavnici, savjetnici i „međunarodni eksperti“ ne biraju prema profesionalnom integritetu ili dokazanim rezultatima, već prema političkoj lojalnosti, ličnim vezama i unutrašnjim obračunima. Tako dolazimo do apsurdnih situacija u kojima osobe ideološki ili interesno bliske stranim malignim akterima pokušavaju definirati geopolitičku orijentaciju Bosne i Hercegovine prema Zapadu.
Istovremeno, svjesno se zanemaruje ozbiljno kapacitiranje diplomatsko-konzularne mreže. Posljedice takvog pristupa već smo vidjeli. Dodatni problem predstavlja činjenica da pojedinci zaposleni u međunarodnim organizacijama ili u ambasadama, često lokalni uposlenici, vlastite političke frustracije i lične sujete pretvaraju u aktivne političke obračune. Pri tome potpuno zanemaruju kakav efekat takvo ponašanje ima na međunarodno pozicioniranje države.
Kritikuje i aktuelne pozive na zajednički nastup, ocjenjujući ih zakašnjelim i neiskrenim.
Izjava o „zajedničkom nastupu“ dolazi prekasno. Gubitkom USAID infrastrukture i odlaskom njihovih bliskih saradnika iz međunarodnih organizacija, urušena je međunarodna mreža tih političkih opcija. Fotografije su ostale, rezultata nema. Isti oni koji danas pozivaju na ozbiljnost, jučer su konferencije u hotelu Avala u Budvi predstavljali kao velike pobjede, a simbolične geste kao diplomatske trijumfe. Upravo zbog toga, ovakav poziv smatram i duboko licemjernim. Jer, ne mogu zaboraviti slavodobitne reakcije i komunikacijsku tišinu koja je vladala dok se ime Fadila Novalića unosilo na crne liste. Ne mogu zanemariti ni euforiju kada se istim listama prijetilo bosanskohercegovačkoj kompaniji koju danas ti isti akteri pokušavaju prodati.
Na kraju poručuje da odgovornost za međunarodnu marginalizaciju BiH ne leži izvan zemlje.
Bosna i Hercegovina danas nije marginalizirana zato što ju je neko izbacio iz međunarodnih krugova. Marginalizirana je zato što su ključni politički akteri svjesno zamijenili državnu diplomatiju političkom računicom. Vrata međunarodnog odlučivanja nisu nam zalupili drugi, zatvorili smo ih sami.
