U utorak navečer, Amerikanci čekaju četvrti govor predsjednika Donalda Trumpa o stanju nacije, u politički napetom trenutku obilježenom eskalacijom međunarodnih tenzija oko Irana, posljedicama nedavne odluke Vrhovnog suda o njegovoj trgovinskoj politici i predstojećim međuizborima.
Tokom više od dva vijeka, govor o stanju nacije transformirao se od tradicionalne ustavne dužnosti u glavnu političku platformu, gdje se strateške poruke miješaju sa spontanim trenucima, a ponekad i dramatičnim sukobima.
Obraćanje o stanju nacije, 24. februar: Trump između domaćih izazova i vanjskih rizika
Američka web stranica Axios istaknula je osam ključnih prekretnica koje su označile prekretnice u historiji ove dugogodišnje američke tradicije:
1) 1941: Roosevelt i "Četiri slobode"
Usred Drugog svjetskog rata, predsjednik Franklin Roosevelt formulirao je moralnu viziju uloge Sjedinjenih Država u svijetu, proglašavajući ono što je postalo poznato kao "Četiri slobode": sloboda govora, sloboda vjeroispovijesti, sloboda od oskudice i sloboda od straha.
Govor nije bio samo interna izjava, već je postavio ideološki okvir za američku vanjsku politiku, a kasnije je postao intelektualna referentna tačka u izradi Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
2) 1964: Johnson objavljuje "Rat siromaštvu"
Predsjednik Lyndon Johnson iskoristio je platformu za pokretanje "nacionalnog rata protiv siromaštva", tvrdeći da bitka predstavlja "ulaganje u naš najdragocjeniji resurs: vještine i snagu naših ljudi".
Govor je redefinirao ulogu savezne vlade u socijalnoj politici, utro put za Medicaid i Medicare te ojačao tok zakonodavstva o građanskim pravima, u jednom od najuticajnijih trenutaka u historiji američke socijalne politike.
3) 1975: Ford priznaje da "situacija nije dobra"
Predsjednik Gerald Ford prekinuo je svoj uobičajeni optimistični ton, otvoreno izjavivši da situacija u Uniji "nije dobra". Govorio je o nezaposlenosti, recesiji i inflaciji, rekavši: "Cijene su previsoke, a prodaja prespora."
Govor je odražavao težak ekonomski period nakon skandala Watergate i energetske krize, te pokazao rijetku spremnost da se kriza javno prizna s najviših nivoa vlasti.
4) 1982: Reagan i početak „škotske“ tradicije
U spontanom trenutku humanosti, predsjednik Ronald Reagan pohvalio je herojstvo Lennyja Skotnicka, koji je skočio u rijeku Potomac kako bi spasio ženu nakon avionske nesreće. Skotnick je stajao usred aplauza zakonodavaca, čime je započela tradicija pozivanja "običnih heroja" na govor o stanju nacije.
Od tada, simbolični gosti postali su dio političkog diskursa, a njihovo prisustvo se često koristi za utjelovljenje prioriteta administracije.
Posmatrači ove godine prate hoće li Trump koristiti istu tradiciju kako bi odao počast nedavno uspješnim ličnostima ili sportskim timovima.
5) 1998: Clinton ignorira oluju
Usred skandala s Monicom Lewinsky, predsjednik Bill Clinton održao je svoj govor 1998. godine u potpunosti se fokusirajući na politiku i ekonomiju, izbjegavajući bilo kakvo spominjanje eskalirajuće istrage protiv sebe.
Scena je odražavala sposobnost američkog političkog sistema da odvoji - barem površno - upravljanje državom od ličnih oluja.
6) 1999: Govor u sjeni izolacije
Godinu dana kasnije, tokom postupka opoziva u Kongresu, Clinton se vratio za govornicu bez da se osvrnuo na istragu ili političko suđenje. Uprkos ustavnoj oluji, govor se činio kao rutinski nastavak establišmenta, scena koja je odražavala otpornost sistema.
7) 2002: Bush proglašava "osovinu zla"
Nekoliko mjeseci nakon napada 11. septembra, predsjednik George W. Bush je iskoristio svoj govor da Irak, Iran i Sjevernu Koreju svrsta u dio "osovine zla".
Potvrdio je da će Sjedinjene Države učiniti "sve što je potrebno da osiguraju sigurnost naše nacije", u deklaraciji koja je formirala ideološku osnovu za sljedeću fazu vojnih intervencija i preoblikovala prioritete američke vanjske politike za cijelu deceniju.
8) 2019–2020: Pelosi i Trump... javni sukob
Stranačke tenzije dostigle su vrhunac tokom Trumpovih govora 2019. i 2020. godine. Sarkastični aplauz tadašnje predsjedavajuće Predstavničkog doma Nancy Pelosi iza predsjednika 2019. godine izazvao je medijsku buru, a scena je postala simbol političke podjele.
Ali najdramatičniji trenutak dogodio se 2020. godine, kada je Pelosi pocijepala kopiju Trumpovog govora odmah nakon što je završio, nakon što ga je Predstavnički dom opozvao zbog ukrajinske afere.
Kasniji izvještaji su pojasnili da pocijepana kopija nije bila službeni arhivski dokument, već obična štampana kopija, ali je slika obuhvatila stepen političke polarizacije u zemlji.
Obraćanje o stanju nacije ostaje otvoren prostor za višestruke mogućnosti: od važnih strateških poruka, preko dirljivih ljudskih trenutaka, do scena javne napetosti koje odražavaju dubinu političke podjele.
Kako se približava Trumpov novi govor, postavljaju se pitanja hoće li zadržati tradicionalni okvir ili će dodati novi trenutak u zapis govora koji su prešli granice pisanog teksta i postali dio američkog političkog pamćenja.
