Ove zemlje se oslanjaju na mješavinu zakona, običaja, sudskih odluka i utvrđenih konvencija, a ne na jedan kodificirani dokument...
Kada pomislimo na ustav, obično zamišljamo formalni, pisani dokument koji ocrtava pravne principe i prava neke zemlje. Međutim, neke zemlje imaju "nepisani ustav".
Ove zemlje se oslanjaju na mješavinu zakona, običaja, sudskih odluka i konvencija umjesto na jedan kodificirani dokument. Evo 10 zemalja koje koriste nepisani ili djelomično pisani ustav:
1) Velika Britanija
Ujedinjeno Kraljevstvo je poznato po svom nepisanom ustavu. Umjesto jednog formalnog dokumenta, njegov ustav se zasniva na statutima, običajnom pravu i konvencijama, kao i na ključnim historijskim dokumentima kao što su Magna Carta i Povelja o pravima iz 1689. godine.
Parlament ima centralnu ulogu u sistemu, omogućavajući promjene putem novih zakona ili reformi. Za razliku od zemalja koje su imale revolucije ili krize koje su dovele do
Bez pisanog ustava, Britanija se nikada nije suočila s trenutkom koji bi to zahtijevao. Ovaj pristup također podržava fleksibilnost, jer je struktura britanske vlade osmišljena da se prilagođava okolnostima, a ne da slijedi stroga pravila.
2) Izrael
Izrael koristi skup osnovnih zakona koje donosi Knesset (njegov parlament), a koji služe kao ustav. Umjesto kodificiranog dokumenta, ovi zakoni definiraju vladinu strukturu, građanska prava i sudske postupke. Izraelski osnovni zakoni mogu se mijenjati ili dopunjavati, što omogućava njegovom ustavu da ostane dinamičan i prilagodljiv.
3) Novi Zeland
Funkcionisanje Novog Zelanda zasniva se na Ustavnom zakonu iz 1986. godine, Ugovoru iz Waitangija, običajnom pravu i raznim konvencijama. Ovaj okvir pruža fleksibilnost i omogućava prilagođavanje političkim i društvenim promjenama tokom vremena. Sudski pregledi također igraju važnu ulogu u tumačenju ustavnih normi.
4) Saudijska Arabija
Pravni sistem Saudijske Arabije zasniva se prvenstveno na islamskom šerijatskom pravu, koje, zajedno s kraljevskim dekretima, čini osnovu njene uprave. Iako zemlja ima neke kodificirane zakone, nema formalni pisani ustav. Osnovni zakon o vladi služi kao vodeći dokument, potvrđujući centralnu ulogu monarhije i utvrđujući opće principe upravljanja.
5) Kanada
Kanada ima "djelimično nepisani" ustav. Glavni dokumenti su Ustavni zakoni iz 1867. i 1982. godine. Međutim, mnoge konvencije, posebno one koje se odnose na uloge premijera i kabineta, nisu napisane. Kanadski zakon također priznaje historijske običaje, sudske odluke i prakse iz Velike Britanije. To čini njen ustavni okvir još fleksibilnijim.
6) Oman
Kao i Saudijska Arabija, pravni sistem Omana zasnovan je na islamskom šerijatskom pravu. Oman ima Osnovni statut, koji definiše upravljanje i nasljeđivanje, ali nema potpuno kodificiran ustav. Umjesto toga, kraljevski dekreti sultana su važan dio okvira upravljanja zemljom.
7) San Marino
San Marino, jedna od najmanjih republika na svijetu, nema niti jedan pisani ustav. Njegov sistem vladavine datira iz 1600. godine, s nepisanim običajima, tradicionalnim praksama i statutima koji su se prenosili kroz vijekove. Deklaracija o pravima građanina služi kao referenca, dok uobičajene prakse diktiraju upravljanje.
8) Kuvajt
Kuvajt ima nacionalni ustav usvojen 1962. godine. Međutim, neki aspekti njegovog upravljanja i zakona zasnovani su na nepisanim tradicijama i praksama pod utjecajem islamskog prava i monarhije. Ovaj dvojni sistem omogućava fleksibilnost, jer ove nepisane norme djeluju uz formalni ustav, posebno u političkim procesima i upravljanju.
9) Libija
Libijski pravni sistem uključuje običajno pravo, islamske principe i razne nacionalne zakone, ali mu nedostaje pisani ustav. Iako je predložen nacrt ustava, mnogi zakoni i prakse upravljanja i dalje se zasnivaju na nepisanim tradicijama i normama. To se posebno odnosi na lokalnu upravu i plemenske pripadnosti.
10) Jordan
Zemlja ima pisani ustav, ali mnogi aspekti upravljanja i donošenja odluka su i dalje pod utjecajem nepisanih običaja, uključujući plemenske i kraljevske tradicije. Jordanski kralj zadržava značajnu moć, a neke ustavne prakse su vođene tradicijom i nepisanim pravilima, što dovodi do polufleksibilnog pristupa upravljanju.
