Prva sjednica Predstavničkog doma Parlamenta Bosne i Hercegovine planirana je za 22. januar, dok bi krajem mjeseca trebali zasjedati i delegati Doma naroda. Ipak, izgledno je da će i ove sjednice proteći u istom ritmu kao i prethodne – više kao političko pozicioniranje nego kao mjesto gdje se donose konkretne odluke u interesu građana.
U izbornoj godini, kada bi fokus trebao biti na donošenju reformskih zakona i približavanju BiH evropskim integracijama, rad državnog Parlamenta i dalje ostaje simboličan. Sala u kojoj se zasjeda sve češće je scena za predizborne poruke i medijske nastupe, dok stvarno zakonodavno djelovanje i donošenje odluka ostaje u sjeni.
Zastupnici i delegati rijetko održavaju sjednice, a kada ih i organizuju, njihova efikasnost ostavlja mnogo prostora za kritiku. Propuštene su brojne prilike za donošenje ključnih odluka koje bi mogle unaprijediti sistemske reforme, poboljšati administrativnu efikasnost i ubrzati put zemlje prema evropskim integracijama. I dalje dominira praksa improvizacija, retoričkih obraćanja i političkih obračuna, dok građani ostaju bez jasnih rezultata i odgovornosti.
Finansijski aspekt ovog neaktivnog rada dodatno pojačava frustraciju javnosti. Zastupnici i delegati primaju značajne naknade po sjednicama koje se održavaju rijetko, dok istovremeno njihovo stvarno djelovanje ne odražava uloženi novac poreskih obveznika. Takav obrazac dugoročno podriva povjerenje građana u institucije i demokratiju, a politički sistem stagnira.
Problemi se dodatno pojačavaju u izbornoj godini. Fokus na predizborne kampanje, nacionalnu retoriku i političke obračune sprječava Parlament da funkcioniše kao platforma za konstruktivne promjene. Iako su formalno zaduženi za zakonsko i strateško odlučivanje, zastupnici i dalje više pažnje posvećuju sebi i svojim političkim interesima nego potrebama građana i državi.
Ovaj obrazac djelovanja, koji traje godinama, jasno pokazuje da državni Parlament Bosne i Hercegovine ostaje mjesto simboličkog političkog postojanja, dok stvarne reforme i efikasno donošenje odluka i dalje izostaju. Građani, koji plaćaju održavanje institucija, ostaju marginalizirani u procesu odlučivanja, a odgovornost političara gotovo da ne postoji.
Bez sistemskih promjena i jasne odgovornosti, Parlament BiH nastavlja funkcionisati po principu „radio-ne radio“, dok građani čekaju rezultate koje institucije obećavaju, ali ih ne isporučuju.
