Nakon devet mjeseci od uvođenja i odgađanja američkih sankcija protiv većinskog ruskog Gazproma u naftnoj industriji Srbije, građani imaju priliku da podvuku crtu i direktno se suoče s katastrofalnim posljedicama radikalne politike od 2012. godine.
Aktiviranje sankcija je dodatno odgođeno za osam dana kako bi hrvatski JANAF zaokružio veliku tranšu prema srpskoj rafineriji, ali to je samo kap u moru energenata koji će Srbiji nedostajati od početka 2026. godine. Osim toga, kada je u pitanju gas, i Bugarska od 1. januara "prekida" protok ruskog gasa koji snabdijeva Srbiju.
U proteklih devet mjeseci, Kremlj nijednom nije pomislio da razmotri bilo kakve krizne alternative koje bi ublažile ili riješile situaciju u kojoj se Srbija našla. Ova okrutna isključivost ruske strane prema državi, koja jedina u ovom dijelu svijeta nije joj uvela sankcije zbog agresije na Ukrajinu, razotkrila je pravi odnos između pravoslavne braće.
Odnosi Rusije sa Srbijom
"Majku Rusiju" ne zanima činjenica da će 13 hiljada njenih kćeri i sinova u Srbiji, kao i ko zna koliko njihovih kćeri, sinova i ostalih članova porodice, vrlo brzo imati problem sa svojim mjesečnim ličnim primanjima. Zašto bi uopšte uzimali u obzir kada je Vučić, preko bivšeg ministra odbrane Zorana Đorđevića, već pustio poruku u javnost da će "država obezbijediti garancije za plate zaposlenih"?!
Je li moguće da će ova politička sadomazo orgija Beograda i Moskve, ipak, dostići taj nivo perverzije gdje će manjinski partner garantovati plate zaposlenima većinskog vlasnika iako ovaj drugi ne pokazuje ni najmanju empatiju i razumijevanje za probleme prvog?! Prirodnije: kada spavate sa patološkim nasilnikom, nemojte se iznenaditi što ćete ostati u kompromitirajućem položaju, vezani za krevet i sa tragovima ruskog biča (biča) po cijelom tijelu.
Ova situacija se može racionalizirati samo činjenicom da je NIS jedna od strateških tačaka u Evropi, a Rusiji služi da drži "nogu u vratima" koja Zapad želi zalupiti, zaključati dva puta, i to na dugo vremena.
Ovo se tiče politike, a ne biznisa
Naime, srpska podružnica Gazproma NIS čini nešto manje od jedan posto ukupnog imovinskog i poslovnog portfelja, što ukazuje na to da se ovdje prije svega radi o politici, a daleko manje o biznisu.
Pored višestrukog profita u odnosu na ono što je plaćeno i uloženo, stiče se utisak da je i ruska obavještajna zajednica veliki akcionar u srpskoj podružnici. Postoje ozbiljne indicije da se neshvatljivo razgranata mreža proruskih agenata, čiji su toksini duboko kontaminirali srpski politički život, finansira upravo iz "naftnih izvora".
Tu dolazimo do sljedećeg problema za srbijanski režim i nacionalni budžet, a u odnosu na "zaposlene": hoće li manjinski vlasnik preuzeti obavezu finansiranja hiljada političkih analitičara, penzionisanih visokih oficira koji su izgubili ratove devedesetih, strastvenih botova i trolova, opskurnih neonacističkih nevladinih organizacija i političkih pokreta, kao i potomaka prostaljinističkih i diktatorskih porodica koje su opravdavale svaki uloženi dolar, smanjujući i održavajući podršku evropskim integracijama u Srbiji na 33 posto?
Američki stav prema Srbiji
S druge strane, u kratkom vremenskom razmaku, SAD preduzimaju još jedan neprijateljski gest prema državi, režimu i čovjeku koji je, sa bezvratnim nasilnikom u Banjaluci, više slavio Trumpov drugi silazak na Zemlju nego njegove izborne pobjede. 5. i 6. novembra prošle godine, volovi su se okrenuli u Srpskoj, dok su srbijanski mediji uspješno licitirali da li je Vučić peti, sedmi ili petnaesti po redu koji je razgovarao sa Trumpom nakon pobjede.
Ali, avaj, nakon drugih najviših carina u Evropi od 35 posto koje su SAD uvele u Srbiji, a koje smo ovdje okarakterisali kao neprijateljski politički čin, jer je trgovinska razmjena između dvije strane minorna i nevažna, pred nama je 8. oktobar, kada se očekuje aktiviranje sankcija uvedenih NIS-u 10. januara.
Razlika između državnika i prostitutke
Ova druga američka grubost u kratkom roku ostavlja ponovo duboke, krvave tragove geopolitičkih sadomazohističkih orgija, koje su kod Rusa mogle biti izuzetak, ali se sada kod Amerikanaca nameću kao pravilo. Ovo me podsjeća na čaršijsku priču o sponzoruši koja je istakla da, zaboga, nije kurva, već samo provodi politiku neutralnosti, koja je "u skladu sa vanjskom politikom države".
Ne znam da li je priča istinita, ali je svakako poučna: ako želiš da se igraš Tita i budeš "treći po preferenciji" za stolom, onda ne možeš sjediti na dvije stolice. Moraš imati treću, svoju vlastitu stolicu. To je razlika između državnika i prostitutke.
Dok Srbija sjedi u ćošku poput uplakane djevojčice čiji se roditelji razvode pred njenim očima, Evropa prepoznaje aktiviranje američkih sankcija protiv Rusa kao ohrabrujući, krunišući dokaz da se romansa Trump-Putin bliži kraju. Kina, naravno, gleda svoja posla, pjevuši "o Bella Ciao"...
Kineski faktor
Kad smo već kod Kine, nevjerovatno je da nijedna stranka u srpskom političkom životu, barem naglas, nije pomislila da pored ruskog veta na priznanje Kosova, zbog kojeg smo spremni na sve ove bezobrazluke i poniženja od strane Kremlja, i Kina ima pravo veta.
Ne samo da ga posjeduje, već ga je i koristila u slučaju Kosova. Da li je moguće da geostrateg poput Vučića, uklješten između neizbježnih američkih sankcija i ruske nepopustljivosti, nije početkom mjeseca razgovarao sa Xijem o kineskom vetu, ako ruski izostaje zbog eventualne nacionalizacije NIS-a?
Pogotovo što nas kineski veto košta daleko više od ruskog, jer ustupci i poslovi koje Srbija ima s Kinom daleko premašuju akviziciju s Gazpromom! Željezara Smederevo, rudnici zlata i bakra Bor, infrastruktura od autoputeva do željeznica do EXPO 2027...
Moguća rješenja
U situaciji od koje smo udaljeni danima, nacionalizacija NIS-a, koja se posljednjih mjeseci rijetko i stidljivo spominjala u javnosti, ovih dana postaje sve aktuelnija, posebno u vrlo uskom krugu prozapadnih režimskih političkih analitičara na čelu s Darkom Obradovićem. On se od početka sankcijske krize zalaže za bezuvjetnu nacionalizaciju NIS-a i njegov 100% povratak u posjed srpske države. To je naišlo na otvoreni otpor velike većine rusofilskih sagovornika, ali i on jenjava jer je svima već jasno da nam je Kremlj okrenuo leđa.
Neki sumnjaju da nas Kremlj "drži na čvrstoj uzici" jer priprema nove političke uslove, iako nije jasno šta bi drugo moglo biti. Možda javno odustajanje od već zgnječenih evropskih ili NATO integracija? Možda ruska vojna baza u blizini Kosova, kao pandan američkom Bondstilu? Ne treba zaboraviti da Putin, koliko god ga ponižavao, sve manje vjeruje Vučiću i očekuje nove dokaze svoje lojalnosti Kremlju.
Ideja o bankrotu
Ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Dragan Đuričin, bavi se idejom bankrota NIS-a, umjesto eventualnog bankrota, kao win-win-win opcijom. Prijedlog se odnosi na trenutak kada kompanija više neće moći ispunjavati svoje zakonske obaveze prema državi i zaposlenima...
To bi se uradilo u dogovoru sa Rusima, tako da bi se profit koji bi država Srbija ostvarila do ukidanja sankcija naknadno dijelio u pronađenom vlasničkom omjeru. Time bi se zadovoljili i zahtjevi SAD-a, koje žele spriječiti bilo kakvo finansiranje Rusije tokom rata.
Ideja da plate zaposlenih u privatnoj ruskoj kompaniji ne bi trebalo da se finansiraju iz njenog vlastitog budžeta i da, ako država neće, studentsko-građanski pokret u Novom Sadu, epicentru pobune i sjedištu NIS-a, mora zauzeti zgradu na kraju Bulevara.
Iako zvuči zaista pretenciozno, neki dodaju da bi "ovo trebalo uraditi u koordinaciji s okupacijom mafijaških fudbalskih klubova Crvene zvezde i Parizana". Smatraju ih najkancerogenijim tačkama koje "truju srpsko društvo".
Radije će kopati po ranama nego rješavati probleme
Istovremeno, Vučić ogorčeno odbacuje svaku mogućnost saradnje s Hrvatskom u ovom zajedničkom cilju, jer su i srbijanski NIS i hrvatski JANAF u problemima.
Politički lideri i hipodromski gigovi koji praktikuju izborno profitabilniju "kulturu smrti" uvijek će radije kopati po ljudskim kostima i otvorenim ranama nego bilo kakav dogovor za rješavanje zajedničkih problema, bez obzira na njihovu veličinu, kao u ovom slučaju.
Inače, Franckova kafa i Zvečevo čokolade su i dalje jeftinije u Srbiji od domaćih ekvivalenata poput C kafe i Pionir čokolade. Trump zna da Srbi vole visoke marže, pa zašto im ne bi nametnuo visoke carine?
