Komemoracija 16. žrtava urušavanja nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu bit će održana sutra, na godišnjicu tragedije koja je stvorila novu sliku Srbije, do sada neprepoznatljivu.
Strašni događaj donio je sa sobom masovni protest građana i studenata, praćen scenama jedinstva, ali i borbom režima za opstanak.
Građani i studenti širom Srbije već danima pješače prema Novom Sadu kako bi obilježili godišnjicu tragedije, čiji epilog tek treba da vidimo. Tog prvog novembra poginulo je 16 ljudi, a nekoliko ih je teško povrijeđeno. Šestorica osumnjičenih, među kojima su najistaknutiji bivši ministri Tomislav Momirović i Goran Vesić, danas su na slobodi ili u kućnom pritvoru.
Vučićeva rečenica koja odjekuje i danas
"Sve smo renovirali, osim nadstrešnice", rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na dan nesreće. Ta rečenica i danas odjekuje.
Sve je počelo 22. novembra, kada je mladić napadnut tokom 16-minutne šutnje na skupu ispred Fakulteta dramskih umjetnosti. Nasilje je pretvorilo komemoraciju u pokret. Fakulteti su zatvoreni, a "krvava šaka" postala je simbol otpora.
Protesti u svim dijelovima zemlje
Protesti su se ubrzo proširili širom Srbije, od blokade Slavije i Autokomande u Beogradu do masovnih okupljanja u Novom Sadu i Nišu. Nakon krvavih scena u Novom Sadu, premijer Miloš Vučević podnio je ostavku.
Gotovo svaki dan se održavao protest na barem jednom mjestu, a prema procjenama Arhiva javnih okupljanja, nezavisnog tijela za brojanje ljudi na demonstracijama, najmanje 100 gradova imalo je neki oblik masovnog izražavanja nezadovoljstva.
Ono što je ujedinilo ove ogromne proteste bila su četiri studentska zahtjeva, od kojih se glavni ticao dokumentacije koja prati izgradnju Željezničke stanice. Ove godine bilo je mnogo prekretnica, ali jedna od njih bio je slogan "vi niste glavni", pozivajući predsjednika da prestane prekoračiti svoja ustavom zagarantovana ovlaštenja.
U decembru su demonstranti prekinuli Vučićevu konferenciju za novinare zvižducima, nakon čega je predsjednik objavio dio dokumentacije. Međutim, Istražna komisija je kasnije saopštila da "nedostaje važan materijal". Na tri vladine web stranice objavljeno je više od 20.000 dokumenata, pola miliona stranica, ali bez ključnih ugovora i zapisnika.
Kako su protesti počeli da se jenjavaju, nova iskra je zapalila masu, jedan student je pregažen tokom minute šutnje. Vučićeva izjava "čovjek je samo htio da prođe" ponovo je izvela ljude na ulice.
Proljetno buđenje
Tokom proljeća, studentska pobuna je već polako prerasla u pokret, a podrška za ispunjenje zahtjeva je rasla. Paralelno s tim, vlada je počela da iznosi sve ozbiljnije prijetnje, ali i dalje bez ulaska u sukob. Rečenica Aleksandra Vučića "izvesti kobre i sve ih rastjerati" potresla je u tom trenutku Srbiju. Polako se studentska pobuna gradila i kulminirala, ali sat je otkucavao.
Protesti su kulminirali 15. marta, kada je, prema nezavisnim procjenama, oko 300.000 ljudi izašlo na ulice. Dva dana ranije, šest demonstranata je uhapšeno, a isti broj je pobjegao iz zemlje pod optužbom za pokušaj "nasilne promjene ustavnog poretka". Tog dana, vladini lideri su prvi put "pokazali zube".
Tokom 15-minutne šutnje, demonstrante je pogodio zvučni talas, za koji je kasnije potvrđeno da je djelo "soničnog topa". Vlasti su u početku negirale postojanje uređaja, a zatim ga je novinarima pokazao i sam ministar policije Ivica Dačić. Njegova upotreba se i dalje negira.
Protesti dobijaju na zamahu, ali i vlada je počela da se suprotstavlja. Tada je u Pionirskom parku, odmah pored predsjedništva, stvoren kamp "studenata koji žele da uče", sa svojim vođom, studentom medicine Milošem Pavlovićem.
Kamp "studenata koji žele učiti" ubrzo je dobio kolokvijalni naziv "Ćaciland", nastao gramatičkom greškom protivnika studentskog protesta, koji je u grafitu napisao "Ćaci u školu".
Čiji je (set) veći?
Ubrzo nakon velikog protesta 15. marta, Vučić i njegove pristalice održali su u aprilu miting pod nazivom "Ne damo Srbiju", kojim je ujedno i ozvaničeno formiranje novog Pokreta za narod i državu. Upravo tamo je rođen novi premijer, dotad medijski anonimni, dr. profesor endokrinologije Đuro Macut. Prema procjenama iz Arhiva javnih okupljanja, na tom mitingu je bilo oko 55.000 ljudi, dok je Vučić rekao da ih je bilo 145.000.
Dejan Bursać iz Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Vučićeva masovna okupljanja istomišljenika vidi kao prevenciju zabune.
"To je kognitivna disonanca među biračima, gdje Vučić kaže da su jaki, da je sve pod kontrolom, a na ulici vidite da vam gore prostorije stranke. Sama činjenica da se ovo dešava već godinu dana i da Vučić ne može to riješiti, i nikada nije dobro da vaši birači budu zbunjeni i da se povlače u sebe. Zato pokušava svojim skupovima da preokrene situaciju."
Vučićeva okupljanja su polako putovala po Srbiji, ali centralna lokacija je i dalje bio "Ćacilend", mjesto za funkcionere SNS-a i kriminalce sa debelim dosijeom. Naime, prvobitni kamp u Pionirskom parku bio je otvoren za sve (ne)istomišljenike, dok danas park čuvaju pripadnici žandarmerije. Međutim, u jednom trenutku, studenti protiv blokada su se proširili na glavnu ulicu u Beogradu, ispred Narodne skupštine, blokirajući je svojim sada već kultnim bijelim šatorima.
Unutar studentskog pokreta rasplamsale su se debate: treba li sarađivati s opozicijom ili ostati nezavisni? Glavna kritika bila je da protest nije imao politički oblik i da je izbjegavao izborni okvir. To se promijenilo 5. maja, kada je pokret "Studenti u blokadi" najavio zahtjev za prijevremene izbore.
U jednom od svojih izlaganja, Vučić je rekao: „Neka traže izbore, dobit će ih.“ Izbori, međutim, nikada nisu raspisani. Bursać ovaj prelazak sa zahtjeva na izbore vidi kao svojevrsno „političko sazrijevanje studenata“, te da su izbori jedina legitimna arena u kojoj mogu nadmašiti režim.
"Jedina arena gdje je moguće ispuniti zahtjeve su izbori. Koliko god izbori bili nepravedni i nenormalni, oni su jedino sredstvo legitimizacije. Kada pobijedite, većina građana će tada reći, u redu, to je to, vlast se mijenja, prethodne gube legitimitet, dolaze nove", kaže Bursać.
Vruće ljeto
Dolaskom ljeta mnogi su očekivali pad energije pokreta, ali se dogodilo suprotno. Na Vidovdan, 28. juna, na Slaviji se okupilo oko 140.000 ljudi. Sastanak je imao snažan nacionalni ton, govorilo se o Kosovu i srpskom integracionizmu.
U narednim sedmicama, građani širom Srbije blokirali su saobraćaj prelazeći preko prelaza, šetajući ulicama i praveći improvizovane barikade. Takve akcije nisu dugo trajale, ali su pokazale koliko je studentski pokret zapravo bio širok.
U julu su održani prvi lokalni izbori u Zaječaru i Kosjeriću. U Zaječaru su kandidati bili podijeljeni, dok su se u Kosjeriću studenti ujedinili s opozicijom i izgubili od SNS-a za samo 51 glas. Istraživačka misija CRTA-e zaključila je da izbori "ne odražavaju demokratsku volju birača zbog pritisaka i manipulacija".
Vučićev "Ćacilend" u Beogradu
Zatim je neko vrijeme vladalo zatišje sve do augusta, kada su počeli novi ulični protesti, izazvani onim što je protumačeno kao prekomjerna upotreba sile od strane policije. Na ulicama širom Srbije izbile su razne nasilne scene, a izvještaji pokazuju da je najmanje 900 građana pozvano na ispitivanje ili privedeno.
Nešto više od sedmicu dana prije velikog protesta, Beograd je svjedočio prvom slučaju oružanog sukoba. Bivši pripadnik državne bezbjednosti, 70-godišnji VA, pucao je u "stanovnika" "Ćacilanda", a zatim pogodio plinsku bocu koja je zapalila šator. Vučić je taj čin opisao kao "teroristički čin".
Bursać objašnjava da nasilne reakcije vlasti služe za razbijanje protesta, ali smatra da je glavni razlog to što rejting naprednjaka naglo pada.
"Sve više istraživanja je počelo pokazivati udaljavanje od SNS-a, a što je važnije, trajno se stabilizovao. Od juna do sada čitate da SNS ima sve manju podršku, a da podrška studentskom pokretu raste, čak je i veća od Vučićeve za 10 do 15 posto", tvrdi Bursać.
"Ili će izgubiti ili će pokušati ukrasti izbore. To bi bio njihov najopasniji potez"
Nakon godinu dana, pitanje ostaje isto: kada će kriza kulminirati? Bursać smatra da su neizbježna prekretnica izbori.
"Mislim da je svima jasno da su prekretnica izbori. Kad god oni budu. Čini mi se da je to razlog zašto imamo manje ljudi na protestnim aktivnostima. Rekao bih da su ljudi shvatili, jasno je šta je zahtjev, znamo kako se režim mijenja. Kad dođu izbori, glasaće za studentsku listu, manji broj za opoziciju i mi pobjeđujemo ovaj režim. To je problem i za Aleksandra Vučića, to je za njega mračni vilajet", kaže Bursać.
Vučić je najavio da će izbori najvjerovatnije biti održani krajem 2026. godine, zajedno s predsjedničkim i lokalnim izborima. Međutim, u trenutnoj atmosferi to se čini sve manje izvodljivim, a Bursać vidi samo dvije opcije:
"Ili gube, ili pokušavaju ukrasti izbore. A u zemlji koja već godinu dana gori od nepravde, to bi bio njihov najopasniji potez."
