Dok se Evropa još uvijek oporavlja od energetskih šokova izazvanih ratom u Ukrajini, na Balkanu se tiho, ali odlučno, oblikuje nova energetska i politička realnost. Umjesto da se kontinent okrene zelenoj tranziciji i diversifikaciji izvora, jedan dio Jugoistočne Evrope sve više liči na poprište otvorene trke između velikih sila za uticaj i profit.
U centru ove priče nije više samo Rusija – već Sjedinjene Države koje, pod okriljem Trumpove administracije, agresivno grade nove lance zavisnosti.
Prošle sedmice u Banjoj Luci održan je samit koji na prvi pogled izgleda kao običan poslovni skup o ekonomiji i sigurnosti. No iza kulisa se krio susret koji simbolizuje duboke promjene. Organizator je bio Gold Institute for International Strategy, na čijem čelu stoji bivši američki general Michael Flynn, a počasni gost – Milorad Dodik, lider SNSD-a. Iako je Dodik formalno smijenjen sa pozicije predsjednika Republike Srpske još prošlog ljeta, na pozivnici samita ponovo je predstavljen upravo tom titulom. Simbolika je jasna: Washington je spreman da ignoriše ustavne procedure kada mu to odgovara.
Ova saradnja nije samo protokolarna. Prema dostupnim podacima američkog Ministarstva pravosuđa, entitet Republika Srpska plaća značajne iznose za lobiranje preko kanala bliskih Trumpovom krugu – uključujući i Flynna. Radi se o stotinama hiljada dolara mjesečno. U zamjenu, Dodikov režim dobija legitimitet i otvara vrata unosnim poslovima.
Gasna ofanziva braće Flynn
Jedan od ključnih projekata vodi Joseph Flynn, brat generala Michaela Flynna. Njegova kompanija AAFS Infrastructure and Energy osigurala je koncesiju za izgradnju gasovoda koji bi trebalo da doprema američki ukapljeni prirodni gas (LNG) na Balkan. Plan uključuje izgradnju tri velike gasne elektrane – u Tuzli, Kakanju i Mostaru. Sve to uz podršku posebnog zakona u Bosni i Hercegovini koji je usvojen bez javnog tendera, na šta je Evropska unija oštro reagovala.
Paradoks je očigledan: udio gasa u ukupnoj energetskoj potrošnji BiH iznosi svega oko tri posto. Zemlja nema akutnu energetsku krizu, a stručnjaci upozoravaju da bi prelazak na američki LNG mogao značiti skuplju energiju i novu zavisnost. Pippa Galopp iz češke organizacije Bankwatch otvoreno kaže da zamjena ruskog autoritarizma američkim ne predstavlja nikakav napredak, već samo promjenu gazde.
Krajem aprila Bosna i Hercegovina i Hrvatska potpisale su sporazum o gasovodu u Dubrovniku, uz prisustvo američkog ministra energetike Chrisa Wrighta. Njegova poruka bila je nedvosmislena: ovaj dio Evrope se “vraća razumu” – kroz više energije, a ne manje. Ni riječi o klimatskim ciljevima ili obnovljivim izvorima.
Šira slika: Od Jadrana do Crnog mora
Američka strategija daleko prevazilazi Bosnu i Hercegovinu. Na “Gasnom samitu” u Washingtonu u februaru ove godine, niz zemalja – od Grčke, Bugarske, Mađarske i Poljske, preko Rumunije, Hrvatske, pa sve do Srbije i Bosne i Hercegovine – potpisao je sporazume o isporuci američkog LNG-a. Sjedinjene Države već kontrolišu više od dvije trećine isporuka na hrvatski terminal na Krku.
U Albaniji ExxonMobil gradi LNG terminal. U Grčkoj američke kompanije Chevron i ExxonMobil dobile su ekskluzivna prava za istraživanje gasa u Jonskom moru. Bugarska dobija podršku za nove nuklearne reaktore u Kozloduju, dok američke investicione grupe preuzimaju rafinerije koje su ranije bile u ruskim rukama – poput Neftohima u Burgasu i Petrotela u Rumuniji.
U Hrvatskoj se planira ogroman data centar i centar za vještačku inteligenciju vrijedan 58 milijardi dolara. Crna Gora razmatra nove gasne terminale, Sjeverna Makedonija ubrzano gradi konekcije prema Grčkoj, a Srbija polako otvara tržište pod pritiskom.
Geopolitika iza cijevi
Ono što se dešava na Balkanu dio je šire američke doktrine energetske dominacije u prostoru između tri mora – Baltika, Jadrana i Crnog mora. Cilj je jasan: istisnuti ruski uticaj i uspostaviti američki lanac snabdijevanja koji će pratiti i političku lojalnost. Sjeverna Makedonija je već pokazala kako to funkcioniše – nakon američkih prijetnji carinama, Skoplje je na glasanju u UN-u podržalo stavove Washingtona suprotno evropskoj liniji.
Evropska unija posmatra ove procese sa sve većim skepticizmom. Projekti često krše pravila unutrašnjeg tržišta gasa i dekarbonizacijske ciljeve. Aktivisti za zaštitu okoline upozoravaju da Balkan rizikuje da postane energetski hinterland velikih sila umjesto da gradi sopstvenu zelenu budućnost.
Ruski predsjednički savjetnik Juri Ushakov nedavno je nagovijestio da Washington i Moskva možda nisu toliko udaljeni koliko se čini – barem kada je riječ o eventualnom dogovoru oko Ukrajine i obnavljanju gasnih tokova. Ako je tačno, Balkan bi mogao postati poprište ne samo konkurencije, već i tihe trgovine uticajem između dvije velesile.
Dok se u Briselu raspravlja o zelenoj agendi i vladavini prava, na terenu se piše nova poglavlja energetske zavisnosti. Pitanje više nije hoće li Balkan ostati između Istoka i Zapada – već hoće li ikada uspjeti da postane gospodar sopstvene energetske sudbine. Za sada, cijevi koje se polažu nose više od gasa: one nose novu geopolitičku arhitekturu u kojoj profit i moć idu ruku pod ruku.
