U Bosni i Hercegovini traje neobjavljeni rat, u kojem nažalost ne stojimo dobro!
Nakon što je prije više od 30 godina bila izložena agresivnom, konvecionalnom, brutalnom oružanom napadu susjednih država i njihovih saveznika unutar BiH, sada se naša država nalazi na udaru hibridnog rata!
Današnji istup predsjednika RS Milorada Dodika u Beogradu, gdje je ponovo najavio odluku manjeg entiteta o samostalnosti, samo jedna granata, jedan plotun u moru hibridnih udara na državu i njene građane.
Cilj ovog modernog, hibridnog rata protiv BiH je jednak kao i onaj koji su imali isti agresori prije 30 godina – raspad i podjela Bosne i Hercegovine.
No, hibridno je ratovanje izazovnije i, iako donosi samo indirektnu štetu životima ljudi, a direktnu štetu njihovoj imovini, zdravlju i budućnosti, od njega se mora braniti drukčijim alatima i oružjima. Riječ je o vrlo složenom setu djelovanja koje uključuje, između ostalog političku agresiju, medijsko i subverzivno djelovanje, cyber napade, informatičke, telekomunikacijske, ekonomske, energetske mjere, pa i specijalni psihološki rat putem mass medija i društvenih mreža.
To što se na Bosnu i Hercegovinu više ne puca iz haoubica i minobacača ne znači da je situacija stabilna, a budućnost mirna. Hibridni se rat nerijetko predstavlja kao real politika ili legitimno djelovanje, a zapravo predstavlja ogromnu opasnost koja zahtjeva reakciju i konsolidaciju patriotskih snaga jednako, ako ne i više nego 1992. godine!
Probosanski patriotski blok, umjesto da ratuje oko fotelja u Vladi ili javnim preduzećima, morao je odavno pribaviti oružja za hibridni rat – institucije, medije, nevladine organizacije, lobističke kuće, ekonomske i finansijske alate kojima bi mogao parirati ovoj nezapamćenoj agresiji.
No, tu je situacija više nego teška. Mnogo važnije od prebrojavanja o kojem se govorilo, bilo je prebrojati koliko probosanski blok ima snage da se na unutrašnjem i vanjskom planu čuje glas istine. Koliko ključnih i utjecajnih medija može promovirati probosansku agendu, koliko međunarodnih partnera imamo na strani BiH, koliko i kako se ekonomski ojačati, kako iskoristiti bh. dijasporu, upregnuti domaće institucije, naučne, kulturne, intelektualne krugove...
Dodik je danas najglasniji političar u Bosni i Hercegovini kojeg najčešće gledamo.
Njegove poruke jesu opasne, on jeste pod sankcijama i kritikama ambasada, optužbama za korupciju i kriminal, ali na svjetskoj sceni iz BiH samo se njegove riječi, praktično, čuju!
Primjerice, većina glavnih srbijanskih medija već godinama imaju dopisnike u Briselu, Washingtonu, Parizu, Londonu, koji uveliko djeluju i kao lobisti i zagovornici stvarajući narativ koji njima odgovara, dok niti jedan probosanski medij ne da nema dopisnika ni u sjedištu Evropske unije!
Hibridni agresori na BiH imaju relativno lagan zadatak, ubijediti svijet da BiH nije funkcionalna i održiva i da je treba pustiti da se sama uruši, a dok oni aktivno djeluju iznutra da to dokažu.
Domaći politički akteri, svi oni su negdje opozicija, a negdje vlast moraju podići svijet o tome da se BiH suočava sa vrlo ozbiljnim hibridnim ratom, koji je dio mnogo širih geopolitičkih sukoba i promjene odnosa snaga koje, kako sada stvari stoje idu u korist agresorima.
Što prije i što snažnije probosanske snage moraju postati faktor u ovom hibridnom ratu, jedako kao što je Armija RBiH prije 30 godina postala faktor u BiH i omogućila da se sklopi mir o odbrani država, jer bez toga budućnost je neizvjesna, a agresori će postajati sve hrabriji i agresivniji.
