Odlučujući sati za Evropu

Očekuje se da će odsustvo J.D. Vancea ove godine, kojeg je zamijenio američki državni sekretar Marco Rubio, donijeti diplomatskiji ton debati...

Prekretnica se čini odlučujućom, ali zahtijeva pažljivu procjenu. Dvadeset četiri sata razdvajaju dva događaja koja bi mogla odrediti smjer nove Evrope. Jučer su se u belgijskom dvorcu Alden Biesen čelnici Komisije i Evropskog vijeća sastali sa dvadeset sedam šefova vlada Evropske unije. Cilj konačnog provođenja preporuka koje su predstavili Mario Draghi i Enrico Letta o kašnjenjima na jedinstvenom tržištu i u konkurentnosti postepeno je obogaćen novim perspektivama i sloganima.

Na stolu je i otvorenost za oblike pojačane saradnje, koju je spomenuo sam Draghi formulom "pragmatičnog federalizma", a sada podržava i Ursula von der Leyen. Upečatljivo je i neviđeno približavanje Rima i Berlina, koji od Brisela traži pojednostavljenje procedura, ubrzanje donošenja odluka i veću ulogu država članica u zakonodavnim procesima, čak i po cijenu dovođenja u pitanje, u određenim slučajevima, principa jednoglasnosti. Ovaj okvir uključuje i strateški projekat za evropsku odbranu, poput borbenog aviona šeste generacije GCAP, razvijenog uz učešće italijanske kompanije Leonardo i koji privlači interes Njemačke. Ukratko, uprkos uobičajenim podjelama i oklijevanju, postoje znaci volje, kod onih koji su spremni, da se kreću tempom svijeta koji se, s povratkom Donalda Trumpa na scenu, počeo brzo kretati, preoblikujući prioritete kroz direktan pritisak.

Ovaj svijet se danas vratio u centar pažnje, manje od 800 kilometara dalje, u hotelu Bayerischer Hof u Münchenu, gdje je započela godišnja dvodnevna Sigurnosna konferencija. Događaj se ne smatra rutinskim. Prošle godine ga je potresla intervencija novoizabranog potpredsjednika SAD-a, J. D. Vancea, koji je, u ime etno-nacionalističkog suvereniteta, kritizirao evropske liberalne demokratije, optužujući ih za ograničavanje slobode izražavanja na štetu snaga poput Alternative za Njemačku (AfD). Ovo 62. izdanje, također kao rezultat te intervencije i naknadnog američkog pritiska, ponovo će otvoriti vrata njemačkoj krajnje desničarskoj stranci, koja je posljednjih godina bila isključena zbog sumnji u kriptonacističke prizvuke i veze s Rusijom.

Veza između političke i sigurnosne dimenzije je neizbježna. Italijansko-njemački sporazum, rezultat postepenog približavanja Giorgie Meloni i kancelara Friedricha Merza, predstavlja jedan od najvažnijih događaja samita u Belgiji. Privremeno je stvorio distancu s Francuskom, koja je u drugačijoj poziciji od Berlina i Rima po pitanjima kao što su zajednički dug ili alternativni francusko-njemački projekat borbenih aviona, u konkurenciji s GCAP-om. Međutim, ovaj sporazum bi mogao privući i druge zemlje, formirajući početno jezgro saradnje sposobno za unapređenje nekih od prijedloga Lette i Draghija, koji su široko prihvaćeni 2024. godine, ali su potom ostavljeni u sjeni Evropske unije koja se godinama suočava s regulatornim zastojima i korištenjem veta.

Hitnost je pojačana prvom godinom Trumpovog novog mandata, praćenom upotrebom kaznenih tarifa i snažnim izjavama u vezi s Grenlandom, Evropom i NATO-om, što je izazvalo nove tenzije.

Međutim, paradoksalni izazov saradnji između Melonija i Merza mogao bi doći upravo iz Münchena. Ostaje da se vidi kakvu će težinu legitimnost koja se daje AfD-u imati u budućnosti u očima šefova država, ministara i globalnih lidera sigurnosti i cyber obavještajnih službi. Ako bi AfD, koji trenutno raste u anketama, jednog dana uspio preuzeti vlast u Berlinu s takvom međunarodnom podrškom, to bi utjecalo na prirodu strateškog saveza između Italije i Njemačke.

Njemački Savezni ured za zaštitu ustava zvanično je proglasio AfD ekstremističkom organizacijom i organizacijom suprotnom demokratskom poretku. Regionalne vlasti u Tiringiji izrazile su sumnje u veze s Moskvom, navodeći ponovljene parlamentarne inicijative o osjetljivim pitanjima nacionalne sigurnosti. Na evropskom nivou, šef delegacije AfD-a u Briselu javno je izrazio podršku italijanskom generalu Robertu Vannacciju i, pod sloganom "remigracije", signalizirao spremnost da okupi ličnosti koje su izazvale političke tenzije u Italiji zbog svojih stavova o Ukrajini i odnosima s Ruskom Federacijom.

Očekuje se da će odsustvo J. D. Vancea ove godine, kojeg je zamijenio američki državni sekretar Marco Rubio, donijeti diplomatskiji ton debati. Međutim, povratak Alternative za Njemačku na jedan od najprestižnijih geopolitičkih foruma na svijetu nosi simboličnu težinu koja se ne smije podcijeniti.

Stranka Alice Weidel predstavlja etno-nacionalističku struju koja se protivi evropskom modelu izgrađenom na demokratiji i pravima. Njena izloženost na međunarodnoj sceni utiče i na unutrašnju političku konkurenciju u Njemačkoj, direktno utičući na partnera kojeg je italijanski premijer izabrao kao ključnu figuru za Evropu koja se suočava s brojnim tenzijama, u vrijeme kada se čini da je globalna politička klima povoljnija za ličnosti s autoritarnim tendencijama.

Christoph Heusgen, diplomata koji je organizirao prethodna izdanja konferencije i koji je odlučio da ne pozove AfD, podsjetio je da je Konferenciju o sigurnosti osnovao Ewald von Kleist, jedan od oficira Wehrmachta koji je učestvovao u pokušaju atentata na Hitlera 1944. godine. „Mogu vrlo dobro zamisliti da bi von Kleist podržao moju odluku“, rekao je za medije. Ali to je već bio drugačiji svijet.