Dok se domaća politička scena gotovo svakodnevno bavi međusobnim optužbama, predizbornim prepucavanjima i beskrajnim blokadama institucija, iza kulisa se odvija proces koji bi mogao imati daleko veći utjecaj na Bosnu i Hercegovinu od većine tema kojima se bave domaći lideri.
Izbor novog visokog predstavnika više nije samo pitanje kadrovskog rješenja, nego ogledalo odnosa snaga unutar zapadnog savezništva i pokazatelj kako će međunarodna zajednica u narednim godinama pristupati političkoj krizi u BiH.
Sastanak Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), koji će biti održan u utorak, vjerovatno neće donijeti konačnu odluku o nasljedniku Christiana Schmidta. Međutim, sama činjenica da je pitanje izbora novog visokog predstavnika ponovo otvoreno govori da su diplomatske aktivnosti posljednjih sedmica ušle u novu fazu.
Za razliku od ranijih imenovanja visokih predstavnika, koja su uglavnom bila rezultat prethodno postignutog dogovora među ključnim zapadnim partnerima, ovog puta situacija je znatno složenija. Više nije riječ samo o izboru jednog diplomate, već o različitim pogledima na to kakvu ulogu OHR treba imati u budućnosti Bosne i Hercegovine.
Godinama je međunarodna zajednica nastupala relativno jedinstveno kada je riječ o očuvanju Dejtonskog sporazuma i stabilnosti zemlje. Danas, međutim, postoje nijanse koje postaju sve vidljivije. Neke evropske prijestolnice smatraju da bi budući visoki predstavnik trebao imati izraženiju političku i medijatorsku ulogu, dok drugi insistiraju da OHR mora ostati snažan mehanizam za zaštitu ustavnog poretka, spreman koristiti i bonske ovlasti kada procijeni da su ugrožene institucije države.
Upravo zbog toga posljednjih sedmica nije vođena samo rasprava o imenima kandidata, nego i o konceptu budućeg djelovanja međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Kandidature koje su se pojavile iz Italije i Francuske samo su vanjska manifestacija mnogo dubljeg procesa. Iza njih stoje različite procjene političkih rizika, različiti pristupi Zapadnom Balkanu, ali i različita očekivanja od Bosne i Hercegovine u godinama koje dolaze.
Istovremeno, Vašington nastoji sačuvati ključnu ulogu u donošenju odluka koje se odnose na BiH, dok evropske države sve otvorenije pokazuju želju da preuzmu veći dio odgovornosti za stabilnost kontinenta. Upravo na tom presjeku interesa danas se nalazi pitanje izbora novog visokog predstavnika.
Bosna i Hercegovina tako je, još jednom, postala mjesto na kojem se prelamaju širi geopolitički odnosi.
To ne znači da međunarodni partneri imaju različite ciljeve kada je riječ o stabilnosti zemlje. Naprotiv. Većina ih dijeli uvjerenje da evropski put BiH mora ostati prioritet te da institucionalna stabilnost nema alternativu. Razlike nastaju u procjeni kojim metodama do tih ciljeva treba doći.
Posebno osjetljivo pitanje ostaje korištenje bonskih ovlasti.
Iako među zapadnim partnerima postoji saglasnost da taj instrument mora ostati na raspolaganju visokom predstavniku, sve više prevladava stav da se njegove ovlasti trebaju koristiti samo u izuzetnim okolnostima. Time se pokušava pronaći ravnoteža između potrebe za očuvanjem ustavnog poretka i nastojanja da domaće institucije preuzmu veću odgovornost za vlastite odluke.
U cijeloj priči posebnu političku težinu dobijaju i dešavanja unutar Bosne i Hercegovine.
Predizborna godina dodatno povećava tenzije, dok pojedini politički lideri svaki potez međunarodne zajednice koriste kao argument u vlastitim kampanjama. OHR je tako ponovo postao tema unutrašnjih političkih sukoba, iako se suštinska rasprava vodi hiljadama kilometara dalje – u evropskim prijestolnicama i Vašingtonu.
Nije teško zaključiti zbog čega je izbor novog visokog predstavnika postao toliko važan.
Osoba koja preuzme tu funkciju neće naslijediti samo ured u Sarajevu. Naslijedit će i složen politički ambijent obilježen dubokim nepovjerenjem između domaćih aktera, usporenim evropskim integracijama, otvorenim izazovima prema državnim institucijama i sve izraženijom potrebom međunarodne zajednice da redefinira vlastitu ulogu u BiH.
Zbog toga se ime budućeg visokog predstavnika ne bira isključivo prema diplomatskom iskustvu. Jednako je važno kakvu političku poruku njegovo imenovanje šalje svim akterima u Bosni i Hercegovini.
Hoće li međunarodna zajednica zadržati dosadašnji pristup ili će pokušati otvoriti novo poglavlje?
Odgovor na to pitanje vjerovatno neće biti poznat nakon sutrašnjeg sastanka PIC-a. Ali će biti jasnije postoji li politička volja da se prevaziđu nesuglasice koje su posljednjih sedmica izbile na površinu.
Za Bosnu i Hercegovinu to nije sporedno pitanje.
Naprotiv.
Način na koji bude izabran novi visoki predstavnik mogao bi pokazati koliko je Zapad danas spreman govoriti jednim glasom kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Upravo od tog jedinstva u velikoj mjeri zavisit će i sposobnost međunarodne zajednice da odgovori na političke izazove koji zemlju gotovo sigurno očekuju nakon narednih općih izbora.
Zato sutrašnji sastanak PIC-a neće biti važan samo zbog eventualnog izbora novog visokog predstavnika.
Bit će to svojevrsni test političkog jedinstva Zapada u trenutku kada Bosna i Hercegovina ulazi u jednu od najneizvjesnijih političkih faza od završetka Dejtonskog mirovnog sporazuma.
