Dok vozovi polako prolaze kroz pustopoljine Bosne i Hercegovine, iza scene Željeznice Federacije BiH neuspješno pokušavaju izbjeći sudar s neizbježnim.
Unatoč prividnom uspjehu i pozitivnim finansijskim rezultatima u posljednje dvije godine, iza tih brojeva krije se mračna stvarnost koja prijeti da potopi ovo nekada ponosno preduzeće. Njihov voz je zaglavljen na tračnicama dugova, a svaki signal svjetla na kraju tunela izgleda kao nova prepreka koju ne mogu savladati.
710 miliona razloga za brigu
Na papiru, Željeznice FBiH bilježe neto dobit. Čak su se prošle godine hvalili dobiti od 17 miliona KM, značajno više u odnosu na 2022. godinu. Ali istina je daleko gora. Dugovi ove kompanije iznose nevjerovatnih 710 miliona KM, od čega su kratkoročne obaveze 284 miliona KM – cifre koje prijete da u potpunosti uguše svaki pokušaj oporavka.
Ali brojke same ne pričaju cijelu priču. Samo za poreze i doprinose, dug Željeznica narastao je na gotovo 140 miliona KM. To znači da hiljade radnika nisu osigurane kako bi trebali biti, da njihove porodice žive u stalnom strahu hoće li njihov otac, majka, sin ili kćerka sutra imati osigurano zdravstveno osiguranje ili dostojanstvenu penziju. Željeznice FBiH su, nažalost, postale kompanija koja ne samo da duguje novac, već duguje budućnost svojim radnicima.
Utopija radničkih prava?
S obzirom na broj zaposlenih – 2.627 radnika – izgleda kao da se preduzeće trudi osigurati radna mjesta. Međutim, u stvarnosti, ovo je samo još jedna zabluda. Sistemom predviđeno više od četiri hiljade uposlenika? U stvarnosti, 213 radnika je napustilo svoje pozicije u 2023., a zamijenjeni su sa samo 126 novih radnika, od kojih su mnogi nekvalifikovani. Racionalizacija, kako kažu revizori, nije samo potrebna, nego očajnički hitna.
Prosječna plata od 1.207 KM, topli obrok od 11,14 KM po danu, regres od 616,50 KM – sve ovo zvuči kao solidna podrška radnicima. No, direktorske plaće govore drugu priču. Direktor Enis Džafić prima platu u visini od pet prosječnih plata isplaćenih u FBiH, što znači da na njegov račun sjeda oko 6.500 KM mjesečno. Izvršni direktori, naravno, nisu daleko iza sa svojih 5.000 KM. Oni koji su na vrhu hijerarhije plivaju u novcu, dok radnici i dalje grcaju u dugovima.
'Pomoć' koja nije dovoljna
Željeznice su u 2023. godini odlučile radnicima povećati primanja, što se većinom svodilo na vladinu pomoć u skladu s Uredbom. Svaki radnik, osim članova Uprave, primio je jednokratno 520 KM, uz najavu da će primati dodatnih 561 KM u narednih šest mjeseci. To je navodno znak stabilnosti – ali šta je to u odnosu na milione koje Željeznice duguju? Ta pomoć je samo mrvica na stolu dugova, sitniš koji neće spasiti kompaniju od finansijskog ponora u kojem se nalazi.
Ovo je Džafićev treći mandat na čelu Željeznica, a njegova povezanost sa Strankom demokratske akcije (SDA) samo još više pojačava osjećaj da se ovaj finansijski Titanic ne vodi ka sigurnom pristaništu, nego ka ledenjaku. No, uprkos ovoj povezanosti, čak i nova Vlada FBiH, predvođena Nerminom Nikšićem, ostavila ga je na poziciji vršioca dužnosti, kao da svi zajedno žele zatvoriti oči pred neizbježnim padom.
Heroji u uniformama – Zaboravljeni radnici
No, dok direktori smišljaju nove strategije kako da izbjegnu bankrot, radnici Željeznica tiho pate. Oni su ti koji danonoćno rade kako bi osigurali da vozovi nastave kretati, a građani Bosne i Hercegovine imaju pristup osnovnim transportnim linijama. Oni su ti koji će na kraju ispaštati ako Željeznice konačno potonu pod teretom svojih dugova.
Dok su menadžeri zaštićeni visokim platama, radnici na terenu jedva preživljavaju, držeći na svojim leđima teret dugova, propalih političkih odluka i nesposobne uprave. Na svakom koraku nailaze na nemogućnosti – od osnovnog osiguranja, do pitanja hoće li njihova preduzeća sutra uopšte postojati. Oni su prava kičma ove kompanije, ali i prve žrtve sistema koji ih svakodnevno iznevjerava.
Ako nešto ne poduzmemo odmah, Željeznice FBiH će postati još jedan simbol propasti u zemlji koja se ne može nositi sa svojom prošlošću, a kamoli planirati budućnost. Pitanje nije samo o finansijskim gubicima – ovo je priča o radnicima, o njihovim porodicama, o jednom preduzeću koje je godinama gubilo put.
Kraj ove priče ne izgleda dobro, osim ako se ne dogodi hitna intervencija koja će spasiti ovaj simbol industrijske moći Bosne i Hercegovine.
Voz koji ne uspijeva stići na vrijeme – to nije samo simbol, to je realnost Željeznica FBiH. Pitanje je samo: da li će iko prepoznati ozbiljnost situacije prije nego što bude prekasno?
