Ilegalna trgovina umjetninama je nakon ilegalne trgovine oružjem, narkoticima i krijumčarenja ljudi, najzastupljenija vrsta krijumčarenja u globalnom okvirima. Ova vrsta organizirane kriminalne djelatnosti nije zaobišla ni BiH, kao tranzitno, ali i krajnje odredište za takve umjetnine. Bosna i Hercegovina, kao jedna od tranzitnih zemalja jugoistočne Evrope, preko kojih se umjetnine ukradene na različitim lokacijama iz zemalja Evropske unije i područja pogođenih ratom na Bliskom istoku, prenose ka zapadnim zemljama.
Brojna umjetnička, historijska i naučna djela su u ratnom i poratnom periodu ukradena i izvezena iz Bosne i Hercegovine, među kojim su i ona proglašena nacionalnim spomenicima BiH, ali vlasti ne rade gotovo ništa na njihovom pronalasku i vraćanju vlasnicima, čak i u slučajevima gdje je vlasnik sama država.
Vlasnicima tih djela je dodatni udarac to što je veći dio umjetnina završio u susjedstvu, u Hrvatskoj i Srbiji, pa čak i Crnoj Gori, a unatoč obavještavanju policijskih agencija u čijim konkretnim rukama su vrijedna djela, nadležni ništa ne rade da se ta djela i vrate.
Sva ova neprocjenjiva djela su popisana i fotografirana, a za skoro svima je raspisana Interpolova potjernica, također, kako nam je rečeno iz MUP-a KS većina umjetnina se nalazi i u sistemu EUROPOL-a, mada ne postoje indicije da će neka od njih skoro biti pronađena i vraćena u domovinu.
Pojam umjetnine naravno, ne podrazumijeva samo umjetničke slike, već u širem smislu sve ostatke materijalne kulture kroz različite periode (praistorijski, antički, srednjovjekovni, moderni). Tu, između ostalog, spadaju i numizmatičke zbirke, statuete, biste, reljefi, te različiti predmeti svakodnevne upotrebe koji, svojim načinom izrade, materijalom, godinama starosti i još nekim elementima, spadaju u kategoriju umjetnina.
Posebno zanimljiva su djela likovne umjetnosti za kojima vlada velika potražnja na tržištu ilegalne trgovine umjetninama, zbog mogućnosti ostvarivanja velike materijalne koristi od njihove krađe i preprodaje. Cijene ukradenih umjetnina su izuzetno visoke, jer mnogobrojni vlasnici kupuju ili naručuju krađe vrijednih umjetničkih predmeta kao zalog za budućnost. Stoga se najčešće selektivno kradu umjetnička djela, za koja se zna da će im vremenom materijalna vrijednost porasti.
Kao što je već rečeno, policijske agencije koje se bave suzbijanjem ilegalnih aktivnosti na internacionalnom nivou, su svojim istraživanjima i radom na terenu, utvrdile da je ilegalna trgovina umjetninama treći najunosniji oblik ilegalne trgovine, čime se nalazi u samom svjetskom vrhu (trgovina narkoticima, oružjem, krijumčarenje ljudi i sl). Ilegalna trgovina umjetninama i kulturnim dobrima spada u transnacionalni kriminal, koji negativno utiče na zemlje porijekla, tranzita i krajnjeg odredišta. U okviru globalnog tržišta i otvorenih granica Europske unije, rastom potražnje kulturnih dobara i umjetnina na tržištu umjetnosti, političke nestabilnosti pojedinih zemalja, neusklađenosti pravne regulative u različitim državama, neadekvatne kontrole granica, malog formata krijumčarenih kulturnih dobara, krijumčarenje ove vrste predmeta postalo je jedan od najisplativijih i za realizaciju najpraktičnijih oblika organizovanog kriminala.
Kad se uzmu u obzir svi faktori koji utiču na širenje ilegalne trgovine umjetničkim djelima i kulturnim dobrima, evidentno je da zemlje jugoistočne Europe predstavljaju izvor bogatog plijena za organizovane kriminalne grupe i pojedince. Ilegalna trgovina umjetninama ima dva osnovna oblika: u prvom, riječ je o veoma starim predmetima i arheološkim iskopinama, koji se uglavnom pronalaze u divljim iskopinama i predstavljaju veoma ozbiljan problem. Ovakva vrsta krađe može se desiti na evidentiranim, ali i neevidentiranim lokalitetima. Ovo se posebno odnosi na nalazišta koja su identificirana kao takva, ali nisu dovoljno obezbijeđena. Na području zemalja jugoistočne Europe, najviše se trguje novčićima, kovanicama iz različitih historijskih perioda (antika, srednji vijek, osmanski period) i tu se radi od desetinama hiljada ukradenih predmeta. Ova kulturna dobra se, preko određenih zemalja, krijumčare i prebacuju za Europu ili Sjedinjene Američke Države.
Drugi vid ilegalne trgovine umjetninama obuhvata umjetnine iz Zapadne Evrope ili iz država Bliskog istoka pogođenih ratnim aktivnostima, što pogoduje rastu ilegalne trgovine kulturnim dobrima koja predstavljaju baštinu naroda koji tu žive (Irak, Afganistan, Sirija).
