Neočekivan potez premijera Kantona Sarajevo otvara pitanje nove većine, ali i otkriva duboke pukotine unutar vladajuće koalicije
Ostavka premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, podnesena usred masovnih protesta nakon tragične tramvajske nesreće u kojoj je život izgubio 23-godišnji student Erdoan Morankić, izazvala je snažne političke potrese i otvorila niz pitanja o stabilnosti vladajuće koalicije poznate kao Trojka. Reakcije koalicionih partnera jasno pokazuju da ovaj potez nije bio rezultat zajedničkog dogovora, već individualna odluka koja je zatekla i uzdrmala političke saveznike.
Dok su pojedini politički akteri i dio javnosti ostavku ocijenili kao čin političke odgovornosti, unutar same koalicije nije bilo jedinstvenog stava. Iz Socijaldemokratske partije (SDP) i Naroda i pravde (NiP) nisu stigle nedvosmislene poruke podrške, što dodatno ukazuje na narušeno povjerenje i sve izraženije razlike među partnerima koji su godinama zajedno činili vlast u Sarajevu.
Uk je odluku donio u trenutku kada su građani četvrti dan zaredom izlazili na ulice, zahtijevajući ne samo krivičnu, već i političku odgovornost zbog nesreće koja je potresla cijeli grad. Njegov potez mnogi su protumačili kao pokušaj da preuzme moralnu odgovornost i time pošalje poruku drugačije političke kulture. Ipak, politička realnost pokazuje da je ova odluka istovremeno otvorila prostor za redefinisanje odnosa unutar vlasti.
Posebno je zanimljivo ponašanje Naše stranke, iz koje dolazi sada već bivši premijer. Njihovi nedavni potezi, uključujući podsjećanje na ranije podnesene krivične prijave vezane za stanje u GRAS-u, ukazuju na sve izraženiju potrebu da se politički distanciraju od partnera. Ovakav pristup djeluje kao početak strateškog repositioniranja uoči narednih izbora, pri čemu Naša stranka očigledno pokušava izgraditi imidž političkog aktera koji se razlikuje od ostatka koalicije.
U političkim krugovima već se govori o mogućnosti da Kantonom Sarajevo u narednom periodu upravlja tehnička vlada, s obzirom na to da formiranje nove parlamentarne većine nije jednostavan proces. Za izbor novog premijera potrebna je jasna podrška u Skupštini Kantona Sarajevo, a trenutni odnosi snaga ne ukazuju na brz i jednostavan dogovor.
Istovremeno, ostavka Uka dodatno je ogolila činjenicu da su odnosi unutar Trojke već duže vrijeme opterećeni nesuglasicama, iako su one do sada uglavnom ostajale iza zatvorenih vrata. Ovaj potez sada je te razlike učinio vidljivim i javnosti, otvarajući pitanje da li je politički savez koji je dominirao Sarajevom posljednjih godina ušao u završnu fazu svog postojanja.
U narednim mjesecima politička scena Kantona Sarajevo mogla bi biti obilježena intenzivnim manevrima, pokušajima redefinisanja savezništava i borbom za političko pozicioniranje pred izbore. Jedno je, međutim, već sada jasno – ostavka Nihada Uka nije samo lični čin političke odgovornosti, već događaj koji bi mogao trajno promijeniti odnose snaga i političku dinamiku u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
