Ako neko traži verziju nove Strategije nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država "za početnike", ne mora čitati dugi dokument u Washingtonu. Treba samo poslušati posljednje riječi Thomasa "Toma" Barracka, američkog ambasadora u Turskoj i specijalnog izaslanika Donalda Trumpa za Siriju, moćnog biznismena, ličnog prijatelja Trumpa i finansijskog spasitelja Jareda Kushnera, predsjednikovog zeta.
Barrack nije samo jedan od milionera koji okružuju Trumpa. On je također stari "poznavalac" arapskog svijeta i petro-monarhija Perzijskog zaljeva, gdje je zaradio milijarde kroz investicije. Ali nedavno je odlučio da govori otvoreno i bez diplomatije: " Promjene režima nikada nisu uspjele. Od 1946. godine, SAD su intervenisale u 93 navrata kako bi promijenile vlade, a sve je rezultiralo neuspjehom ."
Barrackova izjava nije lapsus. Ona se precizno poklapa sa strateškom reorijentacijom koju Washington poduzima: kraj skupih i besplodnih vojnih avantura i početak nove ere ekonomskih i geopolitičkih "dogovora". Amerikanci više nisu spremni intervenirati poput "kauboja" u svakoj regionalnoj krizi. Ako interveniraju, to čine kako bi zaštitili svoje interese, energiju, tehnologiju i ekonomski utjecaj.
To također objašnjava Donaldovu Trumpovu "ljubav" prema mirovnim sporazumima: posredovanje između Azerbejdžana i Armenije (pri čemu SAD preuzimaju kontrolu nad strateškim koridorom Zangezur na 100 godina), mirovnu inicijativu između Indije i Pakistana (sa interesom za trgovinu koja uključuje Kinu) i pokušaj okupljanja lidera Konga i Ruande za stolom prekrivenim... vrijednim mineralima.
Specijalni izaslanik SAD: Podjela Balkana donijela haos
Ova nova orijentacija dijeli svijet na dva dijela: s malima, Amerika govori jezikom biznisa i dolara. S velikima, poput Rusije i Kine, jezikom visoke diplomatije i pregovora o moći. Evropa? Nije ni spomenuta. U Trumpovim očima, ona je birokratska, parazitska i slaba. U ovoj velikoj igri, Evropa ostaje gledalac, ni voljena ni poštovana.
Sada kada se SAD efektivno povlače, upravo oni Evropljani koji su nekada ismijavali upozorenja o nezavisnoj vanjskoj politici i autonomnoj odbrani najglasnije viču. Govore o "izdaji", o "podjeli Zapada", ali zaboravljaju da su to isti oni koji su podržavali invaziju na Irak, koji su pomogli u uništenju Libije, koji su vojno kontrolirali dijelove Afrike i koji su šutjeli (ili su sarađivali) u masakru Palestinaca.
Kada njemački kancelar Friedrich Merz bez stida kaže da „Izrael obavlja naš prljavi posao za nas“, ne suočavamo se samo s američkim cinizmom. Suočavamo se s utrkom u kojoj je i Evropa odigrala svoju mračnu ulogu.
