Papa Lav XIV ponovo je uputio snažne poruke o ratu na Bliskom istoku, ističući da se nasilje ne može opravdati ni politički ni religijski, te da međunarodna zajednica mora tražiti izlaze iz sukoba kroz dijalog i humanost.
Tokom razgovora s novinarima u avionu pri povratku sa turneje po Africi, papa je naglasio da ne može podržati nijedan oblik rata, uključujući i američko-izraelske vojne operacije protiv Irana.
„Moja uloga je da budem pastir. A kao pastir ne mogu podržavati rat“, poručio je Lav XIV, dodajući da je svako rješenje koje se oslanja na oružje dugoročno pogubno i za civile i za globalnu stabilnost.
On je upozorio da aktuelni sukobi već ostavljaju ozbiljne posljedice na svjetsku ekonomiju i humanitarnu situaciju, posebno u pogođenim regijama gdje, kako je naveo, „najviše stradaju oni koji nisu ni učestvovali u odluci o ratu“.
Papa je podsjetio i na ličnu simboliku koju nosi sa sobom – fotografiju dječaka iz Libana koji ga je dočekao s porukom dobrodošlice, a koji je kasnije izgubio život u sukobu. „To je podsjetnik koliko je svaki izgubljeni život zapravo cijeli jedan svijet“, rekao je.
U osvrtu na proteste i unutrašnju situaciju u Iranu, Lav XIV je osudio nasilje nad demonstrantima i istakao da se ljudska prava moraju poštovati bez izuzetka, uključujući pravo na život i dostojanstvo.
Govoreći o migrantskoj krizi, papa je poručio da se prema migrantima ne smije postupati nehumano. „Oni nisu brojke ni problem, nego ljudi. U nekim slučajevima se prema njima postupa gore nego prema životinjama, i to je neprihvatljivo“, rekao je, uz napomenu da države ipak imaju pravo kontrolisati svoje granice.
Lav XIV je pozvao bogatije zemlje da pokažu veću solidarnost prema državama globalnog juga, posebno Afrike, kako bi se smanjili uzroci masovnih migracija.
Tokom turneje po Africi, papa je posjetio više država i razgovarao s lokalnim liderima o siromaštvu, sukobima i ulozi međunarodne zajednice. Naglasio je da diplomatski kontakti Vatikana s autoritarnim režimima ne znače podršku, već pokušaj da se kroz dijalog ostvari makar minimalni napredak u zaštiti ljudskih prava.
Na kraju se osvrnuo i na unutrašnja pitanja Crkve, poručivši da bi fokus trebao biti na socijalnoj pravdi, jednakosti i miru, a ne na prekomjernom naglašavanju tema koje dijele vjernike.
