Gordan Pavlović iz Foče proteklih godina transformisao se u jednu od najzvučnijih figura bosanskohercegovačke industrijske scene. Njegovo ime sve češće se spominje u kontekstu velikih akvizicija, ali i pitanja koja se odnose na održivost njegovih pothvata i sposobnost da nosi teret koji je preuzeo.
Pavlović je dugogodišnji vlasnik i suvlasnik kompanija u sektoru energetike, industrije i infrastrukture, a u posljednje vrijeme njegova ekspanzija postaje sve ambicioznija – i rizičnija.
Najviše pažnje privukla je kupovina ArcelorMittala u Zenici i Prijedoru, gdje je preuzeo gotovo kompletnu kontrolu nad pogonima koji zapošljavaju hiljade radnika i nose ogromne finansijske i dugoročne obaveze. Ova transakcija, iako nominalno povoljna, nosi visoki rizik – ne samo zbog finansijskih izazova kompanija, nego i zbog potencijalnog socijalnog i političkog opterećenja koje dolazi s restrukturiranjem velikih industrijskih sistema.
Pored toga, Pavlović je preuzeo Fabriku duvana u Banjaluci i Aluminu Zvornik, kompanije koje su u različitim fazama stabilnosti. Dok Alumina predstavlja relativno stabilan izvozni segment njegove imperije, Fabrika duvana još uvijek nosi niz nepoznanica u vezi s proizvodnjom i poslovnom strategijom.
U rudarskom sektoru Pavlović je učvrstio poziciju kupovinom Boksita Milići, dok je u Sarajevu fokus bio na imovini kompanije Zrak i zemljištu pogodnom za buduće projekte stanogradnje. Poseban primjer je Koksara Lukavac, gdje je Pavlović ušao u sistem kroz zakup, pokazujući strateški oprez u vezi s dugoročnim obavezama, ali istovremeno preuzimajući visoke operativne i ekološke rizike.
Ovaj niz akvizicija pokazuje ambiciju i odlučnost Pavlovića, ali otvara i pitanje – koliko ovakav tempo i opseg investicija mogu biti održivi? Restrukturiranje toliko različitih i često problematičnih sistema zahtijeva izvrsnu organizaciju, tim stručnjaka i dugoročnu viziju, a pogrešan potez u jednom segmentu mogao bi ugroziti cijelu imperiju.
U narednim mjesecima bit će jasno da li Pavlović gradi modernog industrijskog giganta ili se suočava s izazovom koji možda nadilazi njegove kapacitete. Njegova sposobnost da balansira između visokorizičnih preuzimanja i operativne održivosti u industrijskom i političkom kontekstu BiH, ključna je za budućnost njegovih investicija i industrijskog pejzaža zemlje.
Pavlovićev poslovni uspon nije samo priča o novcu i firmama, već i test sposobnosti upravljanja kompleksnim sistemima u izazovnom društvenom i ekonomskom okruženju. Na potezu je on – i vrijeme će pokazati koliko je njegova vizija održiva.
