Novi Pentagon: Manje birokratije, više moći u rukama vojnih nabavki
Zaobilazeći duboko ukorijenjene birokratske barijere unutar Pentagona, američki ministar odbrane Pete Hegseth dodijelio je zvaničnicima Ratnog zrakoplovstva zaduženim za tzv. „akvizicije vođene misijama“ znatno šira ovlaštenja za brzo i samostalnije donošenje ugovornih odluka.
Riječ je o dijelu šire reforme sistema vojne nabavke koju snažno gura administracija predsjednika Donalda Trumpa, s ciljem da se trom i komplikovan mehanizam kupovine oružja i vojnih platformi konačno prilagodi realnostima savremenih i budućih sukoba.
Cilj je jasan: manje procedura, više operativne spremnosti.
Novi model nabavke: kraj stare Pentagonove logike
Ministarstvo ratnog zrakoplovstva imenovalo je prvu grupu tzv. Izvršnih direktora za nabavku portfelja, čime se postepeno napušta dosadašnji model klasičnih „službenika za implementaciju programa“ (PEO), koji su godinama bili simbol sporosti i administrativne neefikasnosti.
Prema novom sistemu, oficiri za nabavku Ratnog zrakoplovstva upravljat će širokim i složenim portfeljima koji uključuju:
razvoj naprednih borbenih aviona i letjelica
sisteme komandovanja, kontrole i upravljanja bitkom (C3BM)
nuklearne sisteme komandovanja, kontrole i komunikacija (NC3)
razvoj pogonskih sistema i platformi za naoružanje
Svemirske snage, koje djeluju pod okriljem Ratnog zrakoplovstva, primjenjuju isti model, s fokusom na pristup svemiru, senzorske sisteme i ciljanje iz svemira.
Zašto su Ratno zrakoplovstvo i Svemirske snage “testni poligon”?
U oba slučaja, ideja reforme je ista: menadžerima za nabavke dati stvarnu moć kako bi mogli balansirati troškove, rokove i performanse – bez gušenja u birokratskim pravilima.
Hegsethova reforma nosi i rizik. Ili će dovesti do efikasnijeg sistema, ili će naići na otpor duboko ukorijenjene birokratije koja decenijama funkcioniše po istim obrascima. No, u Pentagonu se sve češće čuje stav da je status quo daleko opasniji od pokušaja promjena.
Nabavka kao borbena aktivnost
Za Hegsetha i Trumpovu administraciju, sistem nabavke više nije puka administrativna procedura – već direktna borbena aktivnost. Kako poručuju iz Pentagona, ko ne može brzo opremiti vojsku, taj ne može dobiti rat.
Reforme imaju za cilj skraćivanje lanaca odlučivanja, čime bi se ubrzala isporuka novog, tehnološki naprednijeg i „smrtonosnijeg“ oružja. Istovremeno, terenskim komandantima se daju veća operativna ovlaštenja kako bi brže reagovali na promjenjive uslove na bojištu.
Otvaranje vrata industriji i startupima
Jedan od ključnih efekata reforme trebao bi biti i jačanje saradnje s industrijom, posebno sa manjim tehnološkim kompanijama i startupima, koji su do sada bili praktično isključeni iz velikih vojnih programa.
Pentagon vjeruje da će novi model osnažiti preopterećenu radnu snagu u sektoru nabavki, ali i uvesti kulturu inovacija, kreativnosti i fleksibilnosti – vrijednosti koje su do sada bile strano tijelo u vojnoj administraciji.
Budućnost američke vojne moći
Svemirske snage već primjenjuju isti pristup kako bi očuvale tehnološku prednost SAD-a u svemiru, posebno u oblastima lansiranja i orbitalnih kapaciteta.
Sve ove promjene dio su dugoročnog projekta čiji je krajnji cilj temeljna transformacija američke vojne birokratije – prelazak sa sistema opsjednutog pravilima na sistem fokusiran na ratnu spremnost.
U svijetu koji se sve brže približava novim velikim geopolitičkim krizama, poruka iz Washingtona je jasna: ko prvi savlada vlastitu birokratiju, imat će prednost na budućim bojištima.
