Roditeljstvo je jedan od najizazovnijih zadataka u životu.
Većina roditelja daje sve od sebe, oslanjajući se na vlastito iskustvo ili vrijednosti koje su naslijedili od porodice. Ali kako saznajemo više o važnosti emocionalnog zdravlja djece, mnogi odrasli počinju preispitivati način na koji su odgajani.
Možda su roditelji bili emocionalno distancirani, previše fokusirani na posao ili su bili vođeni zastarjelim uvjerenjima poput onoga da djecu treba vidjeti, a ne čuti. Stručnjaci za porodične odnose za YourTango istakli su pet bolnih, ali važnih uvida koje većina ljudi stiče tek kao odrasli.
Kada postanemo roditelji, greške naših roditelja postaju jasnije.
Roditeljstvo mijenja perspektivu. Tek kada imamo vlastitu djecu, počinjemo primjećivati stvari koje bismo danas radili drugačije nego što su to činili naši roditelji. Istraživanje Pew Research Centra pokazalo je da gotovo polovina američkih roditelja pokušava odgajati svoju djecu drugačije nego što su oni odgajani. Suočeni s izazovima vlastitog roditeljstva, mnogi shvataju da žele prekinuti neke obrasce i krenuti novim putem.
Shvatili smo koliko nam je zaista nedostajala podrška.
Vremenom postajemo svjesni trenutaka kada nam je bila potrebna emocionalna ili druga podrška, a nismo je dobili. Psihologinja dr. Jonice Webb objašnjava da čak i roditelji koji vole mogu nenamjerno zanemariti emocije svoje djece. To se naziva emocionalno zanemarivanje. Dijete može odrasti voljeno i zbrinuto, a ipak ostati emocionalno neprepoznato i usamljeno.
Naši roditelji nisu uvijek bili uzori koji su nam bili potrebni.
Terapeutkinja dr. Gloria Brame ističe da mnoga djeca kao odrasli shvate da su određene životne vještine morala sama naučiti jer im ih niko nije pokazao. Kada djeca nemaju uzore zdravog ponašanja, teško im je razviti samopouzdanje i stabilan identitet. Istraživanja potvrđuju da djeca s pozitivnim uzorima postižu bolje rezultate u školi, lakše se nose sa stresom i imaju jači osjećaj vlastite vrijednosti.
Neki roditelji nisu u stanju ili ne žele priznati da su pogriješili. Kada djeca pokušaju da se otvore i izraze kako su se osjećala, susreću se s obrambenim reakcijama. Terapeutkinja za traumu Yolanda Renteria primjećuje da roditeljski perfekcionizam i potreba da budu u pravu često sprječavaju iskrenu komunikaciju. Ovo zatvaranje može ostaviti duboke emocionalne rane jer djeca osjećaju da se njihove emocije ne priznaju.
Njihov rad je često bio važniji od njihovog prisustva.
Mnogi odrasli danas kažu da su im roditelji stalno bili zauzeti poslom, čak i kada su bili fizički prisutni. Savjetnica za karijeru dr. Ruth Schimel kaže da su njeni roditelji bili vrijedni i brižni, ali previše fokusirani na posao i postignuća. Djeca radoholičara često nasljeđuju te visoke standarde, ali i osjećaj da nikada nisu dovoljno dobri. Istraživanja potvrđuju da takav odgoj može utjecati na samopouzdanje i emocionalnu stabilnost djece.
Vrijeme i iskustvo donose drugačiju perspektivu na odgoj
Vremenom se roditeljske prakse posmatraju drugačije. Vremena mijenjaju standarde i ono što je nekada bilo normalno sada može izgledati prestrogo. Nekada se cijenila čvrsta ruka, ali danas se više govori o nježnom pristupu i emocionalnoj podršci. Međutim, važno je prepoznati da su mnogi roditelji radili najbolje što su znali. Ako ste imali roditelje koji su vas voljeli, štitili i osiguravali vam osnovne potrebe, iako nisu bili savršeni, pokušajte im pokazati razumijevanje. Niko ne dobija upute kako biti roditelj, svi učimo usput.
