Godinama smo svjedoci iste političke predstave u kojoj dominiraju nepotizam, korupcija i apsolutna kontrola HDZ-a BiH nad hrvatskim političkim prostorom.
Dok se narod gura u pozadinu, dok obični ljudi čekaju desetljećima na osnovne usluge i prava, politički moćnici igraju svoju igru – igraju se nacionalnim interesima i manipulišu emocijama, a hrvatski glas se preglasava i marginalizira.
I eto, nakon decenija preglasavanja, umjesto da dođe stvarna promjena, na scenu izlazi novi blok stranaka – Petorka – HDZ 1990, HRS, HSS, HNP i HDS. S jedne strane, to je politička logika koja se nameće: kad sistem dozvoli da jedna stranka drži monopol i da se etnički interesi pretvaraju u privatni biznis moćnika, logičan odgovor je formiranje alternative. Ali, kao i svaka politička inicijativa, Petorka mora odgovoriti na surovu realnost – narod već decenijama gubi strpljenje, a izborni inženjering i manipulacije unutar hrvatskog korpusa postali su standard.
Voljeli mi Sebiju ili ne, činjenica je da je u vrijeme dok su postojale figure koje su imale snagu i autoritet, bar postojala neka kontrola nad političkim igrama i lokalnim interesima. Sada, HDZ BiH dominira, HNS je izgubio svaki smisao, a nacionalni interesi se prodaju za dnevno-političke kalkulacije. Petorka tvrdi da dolazi kao korektiv – ali postavlja se pitanje: koliko je to korektiv, a koliko samo nova politička iluzija?
Činjenica je da Petorka ima jasnu retoriku i ozbiljan cilj: poslati HDZ u oporbu, reformisati Izborni zakon, ponuditi alternativu klijentelizmu. Ilija Cvitanović i Slaven Raguž ističu da se više neće tolerisati situacije gdje liječnici postaju ministri prometa i komunikacija, gdje politička lojalnost i rodbinski odnosi odlučuju o sudbinama ljudi. Tu je i jasna poruka: konačno je došlo vrijeme da se stanemo onima koji trguju nacionalnim interesima i da ponudimo stručne i intelektualno kapacitirane ljude.
Ali, brutalno realno, sve ovo zvuči kao još jedna politička bajka. Pet hrvatskih stranaka obećava “nove politike, nove ljude, novu odgovornost”, ali pitanje ostaje: koliko će obični građani uopšte osjetiti ove promjene? Koliko će obični ljudi, oni koji čekaju rješenja u školama, bolnicama i lokalnoj infrastrukturi, doista imati koristi? Hrvatska politika u BiH je decenijama zarobljena u samodopadnim igrama moći, i svaki novi blok mora proći probu stvarnog života, a ne samo medijskog marketinga i pritiska na javno mnijenje.
Petorka, barem deklarativno, želi biti rješenje. Nudi politiku koja nije vođena klijentelizmom, nego stručnim kriterijima, jasnošću i nacionalnim interesima. Nudi jedinstvo unutar hrvatskog korpusa, što je možda i najveća prijetnja HDZ-u BiH – jer ako narod zaista vidi da postoji alternativa, može prestati vjerovati u monopol moći i manipulacije.
Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, očigledno ne doživljava Petorku kao direktnu prijetnju, ili barem javno nastoji smiriti tenzije. Njegova poruka da “pozdravlja kolege koji traže rješenja” više zvuči kao diplomatska retorika nego stvarni politički otpor. HDZ BiH se u međuvremenu snažno pozicionirao, monopolizirao resurse, mreže i utjecaj – ali sada postoji blok koji otvoreno izaziva tu hegemoniju.
Petorka može biti faktor koji razbija ustaljeni sistem, ali njena snaga će se mjeriti u praksi – kroz kandidature, izborni inženjering, medijsku vidljivost i, što je najvažnije, sposobnost da narod prepozna da iza retorike stoji stvarna stručnost i odgovornost. Ako uspiju u tome, mogli bi redefinisati hrvatsku politiku u BiH i, konačno, natjerati HDZ na odgovornost.
Ali brutalna istina je i ovo: narod već desetljećima gubi strpljenje. Svaka nova “petorka”, “trojka” ili “neštoorka” mora shvatiti da obećanja bez konkretnih akcija i rezultata znače samo još jedan krug iluzije. I dok Čović i HDZ mjerkaju konkurenciju i pozdravljaju kolege, obični ljudi čekaju – čekaju promjene, čekaju poštene ljude, čekaju da netko prestane trgovati nacionalnim interesima i da konačno počne raditi za javno dobro, a ne za vlastitu korist.
Petorka ima priliku – možda i posljednju – da pokaže da postoji alternativa klijentelizmu, nepotizmu i korupciji u hrvatskom političkom prostoru. Hoće li je iskoristiti ili će i ona postati još jedna fantom političke scene, pokazat će naredni izbori.
