Ulazak u izbornu godinu u Bosni i Hercegovini ponovo razotkriva staru istinu: politički mir traje samo dok se ne počne ozbiljno ugrožavati nečija moć. Hrvatski politički prostor u BiH, godinama zarobljen dominacijom HDZ-a BiH i njegovog lidera Dragana Čovića, ulazi u fazu u kojoj se prvi put nakon dugo vremena ne govori samo o simboličnoj opoziciji, već o realnoj prijetnji dugogodišnjem monopolu.
Formiranje opozicione „Petorke“, koju čine HDZ 1990, Hrvatski narodni pomak, Hrvatski demokratski savez, Hrvatska republikanska stranka i Hrvatska seljačka stranka, već je samo po sebi poremetilo samouvjereni mir u redovima HDZ-a BiH. Međutim, ono što zaista izaziva nervozu jesu informacije da se koalicija širi. Pregovori s Čapljinskom neovisnom listom i Posavskom strankom, prema dostupnim saznanjima, ušli su u završnu fazu, čime bi „Petorka“ vrlo brzo mogla prerasti u „Sedmorku“.
Upravo tu leži suština straha koji se pokušava prikriti podsmijehom i javnim omalovažavanjem. Godinama naviknut da politički prostor tretira kao privatni posjed, HDZ BiH sada se suočava s mogućnošću da mu se na terenu pojavi organizirana, koordinirana i ideološki raznolika opozicija koja ne zavisi od Čovićevog HNS-a niti od njegove mreže političke i ekonomske kontrole.
Posebno je značajno to što nova opoziciona konfiguracija ne cilja samo jednu razinu vlasti. Ambicije su otvorene i jasne: kantonalna, federalna i državna vlast, kao i zajednički kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To je direktan udar na ključni narativ HDZ-a BiH – da su oni jedini i nezamjenjivi „zaštitnici hrvatskih interesa“.
Reakcije s terena dodatno potvrđuju da se ne radi o bezazlenoj političkoj igri. Sve češće informacije o pritiscima, zastrašivanju, pa čak i fizičkim napadima na članove opozicionih stranaka, šalju opasnu poruku da dio političke scene i dalje vjeruje kako se vlast brani silom, a ne programima i rezultatima. Takva praksa nije znak snage, nego panike.
Širenje opozicione koalicije, uz mogućnost pridruživanja i drugih stranaka ili nezavisnih kandidata, pokazuje da se među hrvatskim biračkim tijelom gomila nezadovoljstvo. Umor od istih lica, istih obećanja i iste politike koja je proizvela masovno iseljavanje, ekonomski sunovrat i političku izolaciju – sve je očitiji.
Primjer političkih potresa u Republici Srpskoj, gdje su se građani počeli otvoreno suprotstavljati autoritarnim i korumpiranim strukturama, dodatno ohrabruje opozicione krugove i u hrvatskom političkom korpusu. Poruka je jasna: nijedna vlast nije vječna, ma koliko se činila nedodirljivom.
Predstojeći izbori zato neće biti tek još jedan ritual potvrđivanja postojećeg stanja. Ako se opoziciona „Sedmorka“ zaista konsolidira, a birači prepoznaju priliku za promjenu, HDZ BiH bi se po prvi put mogao suočiti s ozbiljnim gubitkom političke dominacije. A to je scenario koji, sudeći po nervozi i agresiji, vladajuća struktura najmanje želi.
