Ne(rad) profesionalnih delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za prvih devet mjeseci 2025. godine koštao je građane Federacije više od tri miliona KM, otkrivaju podaci objavljeni iz parlamenta.
Ukupni izdaci, uključujući plaće, paušale, tople obroke, regrese, odvojeni život i smještaj, predstavljaju ozbiljan teret za poreske obveznike, posebno u periodu kada mnogi građani žive od minimalnih primanja ili penzija.
Samo na plaće profesionalnih delegata u Domu naroda FBiH potrošeno je 2.297.180,67 KM. Visina primanja pojedinih parlamentaraca značajno varira: delegat Aljoša Čampara primio je 33.936 KM, Damir Džeba 34.385 KM, Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović 31.351 KM, Slađan Ilić 39.782 KM, Miomirka Melank 32.413 KM, Haris Zahiragić 31.226 KM, Muamer Zukić 32.987 KM, dok je predsjedavajući Doma naroda Tomislav Martinović dobio najviše – 41.372 KM.
Pored osnovnih primanja, delegati su primali i druge beneficije. Na topli obrok je izdvojeno 183.915,20 KM, na odvojeni život 146.610 KM, dok je smještaj koštao dodatnih 39.400 KM. Paušali su iznosili ukupno 187.194 KM, a regrese 55.620 KM, što znači da je svaki federalni parlamentarac prilikom kolektivnog godišnjeg odmora dobio regres u visini od oko 780 KM – više od mnogih penzija u Federaciji. Za ilustraciju, najniža penzija iznosi 599 KM, prosječna 651 KM, zagarantovana 715,21 KM, a prosječna samostalna penzija 761 KM, što sve jasno pokazuje disproporciju između primanja delegata i standarda običnih građana.
Kako su stranke pretvorile parlamente u fabrike poslušnosti, a izabrane predstavnike u savršene mašine za dizanje ruke
Najprovokativnija činjenica je da u novembru 2025. godine nije održana nijedna redovna sjednica Doma naroda, a jedina aktivnost bio je nastavak 22. sjednice od 30. oktobra, održan 11. novembra. Unatoč minimalnoj zakonodavnoj aktivnosti i praktično nepostojećem radu u ovom periodu, delegati su primili puni iznos plaća i dodataka. Javnost postavlja pitanje – kome ovakve privilegije služe i koliko je efikasan rad ovog tijela kada se novac troši, a posao gotovo da ne postoji?
Ovi podaci naglašavaju drastičnu disproporciju između privilegija političara i stvarnih životnih okolnosti građana Federacije BiH, ističući da je problem ne samo u visini plaća, već i u transparentnosti i odgovornosti zakonodavaca. Dok parlamentari primaju hiljade KM za minimalan rad, građani se bore sa stagnacijom plata, niskim penzijama i rastućim troškovima života. Takav odnos prema javnim finansijama jasno pokazuje koliko su institucije odvojene od stvarnog života ljudi koje navodno predstavljaju.
Na kraju, činjenica da delegati zarađuju desetke hiljada KM dok se obični ljudi guše u bijedi i borbi za osnovni životni standard nije samo neprihvatljiva – ona je provokativna sramota.
Svaka primljena plata i regres bez stvarnog rada postaje simbol bahatosti i neodgovornosti političke elite, koja se skriva iza zakona i procedura dok zemlja propada.
Dok građani preživljavaju na granici egzistencije, ovi predstavnici naroda pretvaraju javni novac u vlastitu luksuznu ekskluzivu, čime se sistematski podriva svaki osjećaj pravde, povjerenja i moralnog integriteta države.
