Politička scena u Bosni i Hercegovini sve više liči na beskrajnu sapunicu s lošim scenarijem, gdje se akteri smjenjuju, ali zaplet ostaje isti.
Dok SNSD, Trojka, HDZ i ostali politički igrači razmjenjuju optužbe i dogovore iza zatvorenih vrata, narod ostaje taoc njihovih igara. U središtu ove epizode nalazi se nova politička kalkulacija Milorada Dodika, koji je predložio PDP-ovog Branislava Borenovića za člana kolegija Zastupničkog doma BiH.
Na prvi pogled, čin koji poziva na saradnju, ali u suštini – klasična igra moći. SNSD ne čini ništa bez cilja, a ovaj potez otvara pitanje: da li Dodik ovim pokušava oslabiti opoziciju u Republici Srpskoj i dodatno osigurati svoj opstanak, ili je ovo očajnički pokušaj balansiranja nakon što mu saveznici okreću leđa?
Dodik: Kapetan broda koji tone?
Dodik se sve više ponaša kao kapetan broda koji tone, ali koji i dalje naređuje posadi da ga slijedi u sigurnu propast. Njegove izjave, prepune uvreda i populizma, sve češće odaju dojam lidera koji se bori da zadrži autoritet. Njegov nedavni verbalni napad na Elmedina Konakovića bio je samo još jedan primjer. „On mlatara, govori, ne može ništa da uradi,“ izjavio je Dodik, pokušavajući diskreditovati Konakovića i Trojku.
No, koliko god Dodik pokušavao izgledati kao politički moćnik, njegova strategija sve više liči na taktiku preživljavanja. Predložiti PDP-ovog Borenovića za funkciju u državnom parlamentu možda djeluje kao šahovski potez, ali se čini da je zapravo riječ o potezu očajnika. Dodik pokušava održati privid kontrole, dok istovremeno traži načine da oslabi opoziciju u vlastitom dvorištu.
PDP i političko samoubistvo
Opozicija u Republici Srpskoj, na čelu s PDP-om, suočava se s ogromnim rizikom. Prihvatiti Dodikov prijedlog za Borenovića znači upustiti se u savez koji bi mogao biti politički poguban. PDP, koji se godinama predstavlja kao alternativa SNSD-u, ovim potezom rizikuje da izgubi podršku birača koji su ih smatrali opozicijom Dodikovoj politici.
Dodik zna da opozicija u RS-u nije dovoljno jaka da ga ugrozi, ali ovim prijedlogom im postavlja zamku. Ako PDP prihvati, gube kredibilitet. Ako odbiju, Dodik će ih optužiti za blokiranje rada institucija i „nesaradnju u interesu građana“. Borenović, svjesno ili ne, postaje Dodikova politička figura u igri u kojoj niko osim SNSD-a ne može izaći kao pobjednik.
Burni dani u bh. politici: Evropski zakoni, smjene i reset koalicija
Trojka i HDZ: Evropski put kao politička valuta
Na drugoj strani, Trojka se suočava s optužbama iz HDZ-a, koji ih otvoreno proziva za „rušenje evropskog puta“. Smjena SNSD-ovog Nebojše Radmanovića u Zastupničkom domu BiH izazvala je bijes HDZ-a, koji smatra da se time destabiliziraju odnosi između partnera. Damir Džeba iz HDZ-a javno je postavio pitanje: „Zašto se išlo u ovu smjenu, kad se znalo da će reakcije biti blokade u Domu naroda?“
I dok HDZ optužuje Trojku za opstrukciju, Trojka i dalje tvrdi da djeluje u interesu građana i evropskog puta BiH. No, činjenica je da njihovi potezi sve više nalikuju političkom kockanju, gdje je evropski put samo još jedna valuta u pregovorima za moć.
U međuvremenu, SDA ostaje tiha, ali prisutna. Odbijanje Dodikovih mogućih saveza s SDA signalizira da ova stranka, koja je decenijama dominirala političkom scenom, sada igra oprezno. No, pitanje je koliko dugo SDA može ostati izvan vlasti a da ne izgubi političku snagu. Dok se Dodik i Trojka bore za prevlast, SDA kalkuliše i čeka pravi trenutak da se vrati u igru.
Zaboravljeni budžet: Ko brine za narod?
Dok se političari bave međusobnim obračunima, stvarna pitanja ostaju po strani. Državni budžet, ključan za funkcionisanje institucija i razvoj projekata, i dalje nije usvojen. Ova činjenica, koja bi u svakoj normalnoj zemlji izazvala alarm, u Bosni i Hercegovini prolazi nezapaženo. Političke elite previše su zauzete brojanjem ruku i dogovaranjem saveza da bi se bavile potrebama građana.
U ovoj političkoj sapunici, jasno je samo jedno: gubitnici su građani. Dok političari povlače poteze u svojoj beskrajnoj partiji šaha, narod i dalje čeka stvarne promjene. Ali kako očekivati promjene od onih koji ne mare za narod? Na kraju, u ovoj igri nema pobjednika – samo političari koji preživljavaju i narod koji gubi.
