Jedan od najgorih udaraca koje političar može doživjeti u svojoj karijeri dogodio se Elmedinu Konakoviću, ministru vanjskih poslova BiH. Komisija za vanjske poslove Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH doslovno je odbacila njegov godišnji izvještaj za 2024. godinu, čime je neslavno završena još jedna godina vladavine nekompetencije i političkog neznanja.
Dugogodišnji problemi s Ministarstvom vanjskih poslova nisu ništa novo. Ne zna se šta je gore – to što je ministar, koji bi trebao predstavljati BiH na međunarodnoj sceni, izgubio svaki autoritet, ili što su ambasadori postali politički komentatori, zaboravljajući svoju osnovnu funkciju. Konaković, koji je trebao biti vođa, u stvarnosti je postao samo loš orkestar koji svira po tuđem ritmu. On i njegovi ljudi ne samo da nisu uspjeli obnoviti funkcionalnost ministarstva, nego su ga srozali do granica apsurda.
Nepotizam, na kojem se već poduzimaju istrage, samo je vrh ledenog brijega. Ministarstvo koje je nekada bilo sinonim za ozbiljnost, a njegovi lideri oličenje državničke elegancije, danas je samo sjenka tog imidža. Konaković je postao ikona ne samo političkog neuspjeha, nego i stila koji podsjeća više na vikend trening u teretani nego na ozbiljan politički angažman.
Odbacivanje izvještaja od strane Komisije za vanjske poslove mogao bi se smatrati samo još jednim udarcem u ego političara koji nije svjestan da se njegova politička sudbina ubrzano približava kraju. No, ovo je samo početak njegovih problema.
Osim što je izgubio povjerenje svojih političkih partnera, nakon što mu je stranku iznutra oslabio Kemal Ademović, odlazak parlamentarke u Našu stranku, te sve prisutniji znakovi unutrašnjeg raspada, Konaković sada mora suočiti s još težim izazovima. Istrage koje su dovele do ulaska SIPA-e u njegove redove zbog Sky aplikacije i narko-mafije samo su potvrda da se sve više gubi kontrola nad vlastitim političkim okruženjem.
Ovaj politički brodolom nije samo kraj NiP-a i njegove misije na čelu ministarstva, već i rušenje mita o političaru koji je pokušavao igrati na visokoj sceni, a zapravo nije imao ni osnovnu pripremu za nju. Izgleda da je Konaković, kao i njegova stranka, postao politički dinosaur koji polako nestaje s bh. političke scene.
Odbacivanje izvještaja nije samo politički skandal, to je jasan znak da političari, koji se previše oslanjaju na vlastiti ego, na kraju uvijek završe u političkom zaboravu.
