Bosna i Hercegovina i dalje ostaje na marginama evropskog jedinstvenog platnog prostora, dok se proces približavanja SEPA sistemu sve više pretvara u još jedan primjer institucionalne blokade koja usporava ključne ekonomske reforme.
Iako su tehnički i administrativni preduslovi već duže vrijeme poznati, politička neusklađenost unutar zemlje ponovo prijeti da prolongira odluku koja bi građanima i privredi donijela konkretne finansijske olakšice.
Evropska komisija bi u narednom periodu trebala razmatrati aplikacije država koje žele pristupiti SEPA zoni, ali Bosna i Hercegovina u taj proces ulazi bez završene domaće zakonodavne osnove. Ključni zakoni iz oblasti platnog prometa, koji predstavljaju ulaznicu za formalno podnošenje aplikacije, još uvijek nisu u potpunosti usvojeni u entitetskim parlamentima.
I dok je u Federaciji BiH Predstavnički dom dao zeleno svjetlo prijedlogu zakona o platnim uslugama, procedura je zapela u Domu naroda, gdje se dodatni amandmani pojavljuju kao novi faktor neizvjesnosti i potencijalnog odlaganja. Takva situacija otvara prostor za politička nadmudrivanja koja, umjesto tehničke dorade, imaju direktan utjecaj na tempo evropskih integracija.
S druge strane, u Republici Srpskoj zakonodavni proces još uvijek nije ni stigao do završne parlamentarne faze, iako su ranije postojala uvjeravanja da će se zakonska rješenja razmatrati tokom proljetnog zasjedanja. Izostanak konkretnih sjednica i jasnih rokova dodatno produbljuje dojam institucionalne inertnosti, koja već godinama prati ključne reformske procese u zemlji.
U međuvremenu, Centralna banka BiH je još krajem prošle godine pripremila predaplikaciju i tehnički okvir za pristup SEPA sistemu, čekajući politički nivo da završi svoj dio posla. Time se još jednom potvrđuje raskorak između administrativne spremnosti i političke neefikasnosti.
Poseban problem predstavlja činjenica da Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja u širem regionu koja nije dio SEPA područja. To u praksi znači da građani i kompanije i dalje plaćaju znatno više naknade za međunarodne transfere, a procjene govore da se godišnji gubici zbog visokih troškova platnog prometa mjere u desetinama miliona konvertibilnih maraka.
Ulazak u SEPA ne bi bio samo tehničko usklađivanje s evropskim standardima, već i značajan ekonomski iskorak. Smanjenje transakcijskih troškova, brže izvršavanje plaćanja i veća predvidivost finansijskih tokova imali bi direktan efekat na poslovnu klimu, posebno za izvoznike i kompanije koje posluju sa EU tržištem.
Međutim, trenutni politički ritam šalje drugačiju poruku — da ekonomske reforme i evropske integracije ostaju podložne unutrašnjim nesuglasicama i sporim zakonodavnim procedurama. Ako se ovakav trend nastavi, BiH bi mogla propustiti još jedan važan ciklus evropskog približavanja, uz cijenu koja se ne mjeri samo političkim, nego i konkretnim finansijskim gubicima.
