Nema veće sramote od one kad političari, nakon godina ignorisanja i nečinjenja, odjednom „otkriju“ probleme onkoloških pacijenata, ali samo kada im to odgovara.
Trojka i HDZ su, nakon dvije godine potpune ravnodušnosti prema zdravstvenim problemima u Kantonu Sarajevo, pred same izbore odlučili apelirati na vladajuće stranke da „nešto učine“ za ljude koji svakodnevno vode borbu za vlastiti život. Ovo nije samo apsurdno – ovo je brutalno licemjerje i beskrupulozna politička igra u kojoj su onkološki pacijenti postali kolateralna šteta.
Gdje je bila ta briga svih ovih mjeseci, dok su ljudi umirali čekajući citostatike? Dok su porodice očajnički tragale za lijekovima, moleći se za svaki novi dan, političari su sjedili u svojim udobnim foteljama, više zabrinuti za smjenu Sebije Izetbegović nego za stvarne živote koje su svojim nečinjenjem ostavili na milost i nemilost bolestima. Sebija je, kao direktorica, glasno i jasno upozoravala na kritične nedostatke citostatika, upozoravala na haos u zdravstvenom sistemu, ali ti su vapaji ostali bez odjeka. Zašto? Jer pacijenti tada nisu bili prioritet. Politička scena je bila zauzeta borbom za smjenu direktorice, a ne borbom za živote.
Oni koji su sada najglasniji, koji s patetikom i lažnim suosjećanjem pozivaju na rješavanje problema onkoloških pacijenata, dva duga ljeta i zime su šutjeli. Ne zbog nedostatka informacija, nego zbog nedostatka interesa. Životi ljudi jednostavno nisu bili dio njihove političke kalkulacije tada, ali sada, kada izbori kucaju na vrata, kada im trebaju glasovi, odjednom se sjete onih koje su ignorisali.
Ne postoji ništa strašnije od ove hladne, proračunate manipulacije ljudskom patnjom. Ljudi koji prolaze kroz pakao borbe s rakom nisu samo brojke u statistici. Oni su majke, očevi, sestre, braća, djeca... oni su ljudi kojima svaki dan bez potrebne terapije znači korak bliže smrti. A političari ih koriste kao žetone u svojim nečasnim igrama moći.
Da li je moguće biti toliko bešćutan? Očigledno jeste. Jer, dok Trojka i HDZ sada teatralno dižu glasove u odbranu onkoloških pacijenata, gdje su bili kada je trebalo zaista nešto poduzeti? Gdje su bili kada je svaki novi dan značio gubitak još jednog života? Gdje su bili dok su porodice s tugom gledale kako njihovi najmiliji kopne u bolovima, bez osnovnih lijekova?
Nije tada bilo političke koristi. Nije bilo fotoaparata ni kamera. Nije bilo aplauza i hvalospjeva. Bilo je samo tiho umiranje u sjeni političkih bitki koje nisu imale nikakve veze s ljudskim životima. A sada, pred izbore, sve se mijenja. Onkološki pacijenti odjednom postaju centralna tema. I to nije zbog stvarne brige. To je zbog jeftinih političkih poena.
Federalni parlament razmatra izmjene Zakona o zdravstvenom osiguranju
Ovo je tužno i ogavno. Politička elita ove zemlje je pala na dno. Kada su ljudski životi postali moneta za potkusurivanje? Kada je politika postala važnija od humanosti? Onkološki pacijenti ne mogu čekati izbore. Njihovi životi ne zavise od toga ko će pobijediti na narednim političkim utakmicama. Njima treba pomoć sada, odmah, bez odlaganja.
Ovaj trenutak mora biti prekretnica. Moramo reći glasno i jasno: dosta je! Dosta je ignorisanja ljudske patnje. Dosta je političkog licemjerja koje stavlja interese stranke ispred interesa građana. Onkološki pacijenti ne smiju biti pijuni u ovoj igri moći. Njihovi životi su previše dragocjeni da bi se njima manipulisalo na ovako brutalan način.
Vrijeme je da se politika počne baviti onim što je zaista važno – životima i zdravljem ljudi. Bez političkih igara, bez kalkulacija, bez licemjerja. Vrijeme je da se svaki onkološki pacijent, svaka porodica, svaki građanin ove zemlje zaštiti od ove bezdušne politike koja je izgubila svaki dodir sa stvarnošću.
Ovo je borba za ljudskost, za dostojanstvo, za pravo na život. I tu borbu moramo dobiti – svi zajedno. Jer onkološki pacijenti nemaju vremena za političke igre.
