Dok građani Bosne i Hercegovine tonu u ekonomske brige, trpe političku nestabilnost i preživljavaju u stanju beznađa, iza zatvorenih vrata vladajuća elita se smije do suza – jer za njih je ovo jedna velika igra u kojoj, kako se čini, uvijek pobjeđuju.
Već godinama politika u našoj zemlji ne predstavlja ništa drugo do dobro uigranu predstavu u kojoj su glavne zvijezde lideri koalicije, smješteni na svojim foteljama, dobro nasmijani i potpuno nesvjesni stvarnosti u kojoj građani svakodnevno preživljavaju. Dok ljudi jedva spajaju kraj s krajem, političari paradiraju medijima, nasmijani i optimistični, tvrdeći kako je sve pod kontrolom i kako samo treba malo strpljenja.
Oni obećavaju “velike promjene” i “historijske dogovore” gotovo svakodnevno, ali istina je da iza te predstave nema ničega – samo prazni razgovori i beskrajne laži. Naizgled ključna pitanja za budućnost države već su mjesecima zapečaćena u ćorsokaku. Prava slika onoga što se dešava je groteskna: Trojka, koja se proklamovala kao osvježavajuća promjena u političkom pejzažu, nema ni najmanje namjere da se usuglasi sa Čovićevim zahtjevima za novi izborni zakon. Dodik, s druge strane, uporno sabotira prijedlog o premještanju sjedišta Apelacionog odjeljenja Suda BiH, a Trojka kategorički odbija novi zakon o Ustavnom sudu koji bi isključio strane sudije – sve su to samo igrice u kojima narod ostaje na gubitku.
"Fotelje iznad svega: Kad država izgori, bitno je samo da se ostane na vrhu"
A dok oni igraju svoju partiju šaha, praveći se da su nepomirljivi borci za svoje ciljeve, građani su svedeni na posmatrače, naivno vjerujući u promjene koje nikad ne dolaze. Ova “državna koalicija” zna da će sve to trajati do 2026. godine, do narednih Općih izbora, kada će, sigurni u svoju poziciju, ponovo stati pred narod s istim licemjernim obećanjima i lažnim osmijesima. Sve ono što nazivaju “važnim projektima” i “dogovorima za budućnost zemlje” samo su prazne riječi ispisane na papiru, tek toliko da im popuni prostor u medijima i da stvore privid da se nešto radi.
Čitava farsa dobiva na grotesknosti kada izađu pred kamere sa osmijehom, tvrdnjama o “napretku” i “strategijama” koje nikad ne prelaze prag njihovih luksuznih ureda. Oni nas uvjeravaju da je sve pod kontrolom, ali istina je da od svega toga građani nemaju ništa osim praznih riječi i još jedne godine izgubljene u nizu. Dok oni svoje laži umotavaju u celofan, obični ljudi trpe ekonomske teškoće, bore se s inflacijom, posmatraju propadajuću infrastrukturu i čekaju da neko konačno prepozna njihove stvarne potrebe.
Dok se BiH suočava s prirodnim katastrofama, njihova besposlica i neodgovornost koštaju građane
Vladajuća garnitura, međutim, očigledno uživa u ovoj igri – njihov smijeh odaje prkos, kao da žele pokazati koliko im je svejedno šta narod misli, jer su uvjereni da im sve prolazi. Znaju da su dobro zaštićeni, da im vlast osigurava bezbrižan život dok obični građani ostaju bez nade. I ne samo da ne pokazuju stid, nego naprotiv – ponosno paradiraju pred javnošću, spremni da se ponovno smiju svima nama u lice kad ih pitamo šta su konkretno postigli. Nema ni trunke odgovornosti u njihovim govorima, nema stida dok obmanjuju narod.
Građani Bosne i Hercegovine su taoci sistema u kojem je politika postala sinonim za lakrdiju. Svi lažni osmijesi, svi isprazni sastanci, sve to jasno pokazuje da su političari svjesni kako mogu manipulirati ljudima koliko god žele. Od vremena do vremena izlaze s “historijskim dogovorima” – koji nikad ne zažive – i zatim odlaze u svoje udobne urede, zadovoljni što su još jednom zavarali građane. I dok oni nastavljaju ovu igru, narod je sveden na tihu masu koja samo posmatra i trpi.
Dok oni kroje zakone koji neće nikome pomoći, dok se smiju iza zatvorenih vrata, građani sve više gube vjeru u sistem koji je iz temelja korumpiran i licemjeran. Kad će biti dosta?
