Milorad Dodik, lider Republike Srpske, odavno je poznat po političkim piruetama, kojima zbunjuje i prijatelje i neprijatelje.
I dok je njegov javni diskurs često bio obojen uvredama prema političarima iz Sarajeva, posljednji događaji pokazuju zapanjujuću transformaciju – nesposobni i prevaranti, kako ih je sam nazivao, odjednom su postali partneri u vlasti.
Od uvreda prema Sarajevu do "harmonije" na sastancima
Još do jučer, Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH i lider Naroda i Pravde, bio je redovna meta Dodikovih verbalnih rafala. Nazivao ga je nesposobnim, omalovažavao njegov rad i optuživao ga za sve moguće i nemoguće propuste. No, nakon nedavnog sastanka vladajuće koalicije u Banjoj Luci, na kojem je Dodik, uz svesrdnu podršku svojih koalicionih partnera, dobio priliku da izabere pregovarača BiH sa EU, ton je naglo omekšao.
Odjednom, oni koje je nazivao "prevarantima" i "nesposobnima" postali su akteri saradnje na državnom nivou, gotovo kao da se ništa ranije nije dogodilo. Ovo nije samo politički zaokret – ovo je čista politička mimikrija u režiji čovjeka koji je spreman da pogazi vlastite riječi u korist trenutnog interesa.
Političari se smiju, a narod plaća cijenu njihove igre – dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu!
"Razgovori o Planu rasta" ili plan za Dodikov opstanak?
Dodik sada tvrdi kako je sastanak s partnerima u vlasti protekao u "pozitivnom duhu", te da je dogovoreno usvajanje niza tačaka na sjednici Savjeta ministara BiH. U isto vrijeme, najavljuje nastavak razgovora o famoznom "Planu rasta". Međutim, postavlja se pitanje: čiji rast ovaj plan zapravo predviđa?
Ako uzmemo u obzir dosadašnje Dodikove poteze, jasno je da on ne planira rast ni BiH ni RS-a, već isključivo vlastitog političkog rejtinga. Njegovi "partneri" u vlasti, koje je donedavno brutalno vrijeđao, sada su dio slagalice koja mu pomaže u održavanju političkog statusa quo.
Mađarska veza i "Invest Srpska" kao dimna zavjesa
U svom uobičajenom stilu, Dodik se potrudio skrenuti pažnju na svoje navodne uspjehe na međunarodnoj sceni. Sastanak s mađarskim ministrom inostranih poslova, Peterom Sijartom, predstavljen je kao još jedan primjer "uspješne saradnje Srpske i Mađarske". Međutim, stvarni motivi ovog sastanka ostaju pod velom misterije.
Je li Dodik koristio ovaj susret kako bi osigurao dodatnu podršku Viktora Orbana, poznatog po antievropskim stavovima? Ili je cilj bio samo odigrati još jedan čin u predstavi za domaću publiku, prikazujući sebe kao lidera koji vodi "međunarodnu politiku"?
Ono što najviše iritira jeste očigledno ignorisanje svih ranijih izjava i uvreda. Da li iko zaista vjeruje u iskrenost ovog partnerstva? Dodik je majstor prilagođavanja, politički kameleon koji u jednom trenutku vrijeđa, a u sljedećem zdušno sarađuje s onima koje je nazivao najpogrdnijim imenima.
Ova transformacija ne samo da podcjenjuje inteligenciju građana, već šalje i poruku da u politici nema mjesta principima, već samo interesima. A kad je interes Dodik u pitanju, nijedna uvreda nije previše oštra da bi se kasnije mogla zaboraviti, niti je bilo kakva saradnja previše kontradiktorna da bi se ostvarila.
Kome Dodik zaista služi?
Dok se Dodik bavi vlastitim političkim preživljavanjem, stvarne potrebe građana RS-a i BiH ostaju u drugom planu. Njegova politika zasnovana na populizmu i konfliktnom diskursu ne doprinosi ni razvoju, ni stabilnosti, ni evropskim integracijama. Naprotiv, ovakve igre samo dodatno produbljuju nepovjerenje među narodima i političkim strukturama u BiH.
Na kraju, ostaje jedno ključno pitanje: koliko će još dugo Dodikov politički kameleonizam prolaziti nekažnjeno? I koliko će građani trpjeti posljedice ovakvih "partnerstava" zasnovanih na manipulaciji, uvredama i ličnim interesima?
