Dok su radnici BH Telecoma, koji su pošteno prošli sve konkursne procedure, iznenada sklanjani s lista kandidata jer „nisu pravi“, dolazi vijest koja baca novo svjetlo na politiku uhljebljenja u Bosni i Hercegovini. Dalija Konaković, bivša novinarka Al Jazeere Balkans, prema pouzdanim izvorima, uskoro bi trebala preuzeti poziciju u korporativnoj komunikaciji BH Telecoma.
Ono što dodatno pojačava skandal jeste činjenica da se pozicija gradi gotovo „po mjeri“ za nju – CV je već predan, a dokumentacija čeka na stolu generalnog direktora Amela Kovačevića. Dok se obični radnici, koji su uredno ispunili sve uslove i prošli konkurs, brišu s lista jer pripadaju Stranci za BiH ili nekoj drugoj „pogodnoj“ stranci, Dalija ulazi kroz zadnji ulaz jer je „njihova“.
Ovaj slučaj nije izolovan. On je simbol sistema koji favorizuje političke i lične veze nad stručnim sposobnostima i pravdom. Dok se novinari Al Jazeere Balkans još sjećaju sudbine 200 svojih kolega koji su ostali bez posla zbog spletkarenja političkih parova, sada svjedočimo još jednom primjeru gdje korporativne fotelje postaju nagrada za „prave veze“, a ne za kompetencije.
U srcu ove priče je pitanje: dokle će BH Telecom, jedna od ključnih državnih firmi, biti mjesto za ekskluzivne „zlatne fotelje“ za odabrane, dok obični radnici i profesionalci ostaju prepušteni arbitrarnoj birokratiji i političkoj selekciji?
Odluka generalnog direktora Amela Kovačevića i rukovodstva BH Telecoma u narednim danima neće biti samo kadrovski potez – ona će biti simbolički test integriteta cijelog sistema. Sistem koji, izgleda, još uvijek najviše cijeni „prave“ veze, a ne zasluge.
