“Politički čisti” ili samo temeljito isprani? Kuda ide obraz kad kriminalci zasjedaju u državne fotelje?

Na Balkanu, zemlji poznatoj po svojim šarolikim političkim likovima, već odavno smo zaboravili na moral i čast. Za one koji sjede u udobnim foteljama vlasti, ti pojmovi više su sinonimi za naivnost nego za karakterne vrline.

Kako drugačije objasniti najnoviji cirkus imenovanja u Bosni i Hercegovini, gdje je ime Slobodana Radinkovića, čovjeka kojeg mediji povezuju s kriminalnim miljeom, izronilo kao kandidat za direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA)? Da li je ovo zemlja u kojoj ljudi s mračnom prošlošću s lakoćom gaze prema vrhu, dok im narod još aplaudira?

Naravno, ovaj scenario nije ništa novo. Imenovanje kompromitiranih kadrova u BiH samo je nastavak tradicije bezobraznog licemjerja. Političari se, poput lutaka na koncu, izvlače iz jedne afere samo da bi upali u drugu, a pritom niko ne postavlja pitanje – koliko daleko može ići ljudsko bezobrazluk i šta je potrebno da jedan čovjek s tolikom mrljom na savjesti bude odbijen?

Slobodan Radinković, trenutni načelnik Policijske uprave Doboj, ima prošlost koja bi, u bilo kojoj ozbiljnoj državi, bila dovoljan razlog da ga ne puste ni blizu javnih funkcija, a kamoli da ga se razmatra za vodeću poziciju u jednoj od ključnih sigurnosnih agencija države. No, u BiH, gdje se odluke donose ispod stola, to nije prepreka. Kandidat koji, prema tvrdnjama, "šuruje" s kriminalcima i pojavljuje se u "Sky" prepiskama, mirno konkurira za direktorsko mjesto.

Očigledno je da pitanje časti i profesionalnog integriteta ne igra značajnu ulogu kada je riječ o političkim kalkulacijama. Zukan Helez, ministar odbrane BiH, glasno je rekao ono što svi već znaju – Radinković je dio kriminalnog miljea. Zanimljivo je da, iako je trećeplasiran na listi, upravo on dobija najveću političku podršku. Darko Ćulum i Ljubiša Pandurević, kandidati koji su ocijenjeni boljima, misteriozno su sklonjeni u drugi plan, dok se radna grupa političkih moćnika bori za čovjeka sa sumnjivom prošlošću.

A zašto ne bi? BiH je već odavno postala leglo u kojem se njeguje politika "ruka ruku mije", gdje su prijateljstva sa kriminalcima poželjna stvar, jer su to "ljudi od koristi". Oni koji upravljaju ovakvom državom ne trebaju moralno besprijekorne kadrove, trebaju one koji su skloni korupciji, manipulacijama i skrivenim poslovima – jer je to način na koji BiH funkcioniše. Nenad Nešić, ministar sigurnosti BiH, u potpunosti podržava Radinkovića. Za njega, optužbe za povezanost s kriminalnim miljeom su besmislene. Po njegovom mišljenju, Radinković je prošao sve sigurnosne provjere i samim time što je "dovoljno čist" da postane direktor SIPA. Ako je to tačno, onda bi se trebali zapitati – kakve su to provjere koje "čiste" kandidate povezane s kriminalcima?

Nešić ide korak dalje, prijeteći blokadom imenovanja na svim nivoima ukoliko Radinković ne bude izabran. Njegova izjava pokazuje koliko je politička scena BiH zatrovana interesima pojedinaca, a ne države. On bez srama najavljuje da će, ukoliko njegov favorit ne dobije funkciju, BiH ući u još dublju političku krizu, kao da zemlja već nije dovoljno paralisana.

Očigledno je da Nešića ne zanimaju sigurnosni izazovi s kojima se BiH suočava, niti stanje u SIPA, koja već sada djeluje obezglavljeno, s direktorom kojem je istekao mandat i zamjenikom koji je u bjekstvu. Njega zanima samo jedno – da progura svog čovjeka, pa makar i po cijenu nove političke blokade.

S druge strane, ministar inostranih poslova BiH, odlučio je stati na loptu i otvoreno priznati da postoje dileme u vezi s Radinkovićem. Nije bio toliko direktan kao Helez, ali je jasno dao do znanja da glasanje za ovog kandidata neće proći bez temeljitih provjera. Konaković je s pravom ukazao na opasnosti blokiranja ključnih odluka zbog političkog inata, upozoravajući da to šteti svima u BiH, od političara do običnih građana. Ali, hoće li te riječi imati težinu u zemlji gdje su političke ucjene postale način života?

Nije ovo prvi, a ni posljednji put da gledamo političku farsu u kojoj se kandidati s kriminalnim repovima guraju na najviše pozicije. Ono što je zabrinjavajuće je da ovakvi ljudi imaju političku podršku i spremni su da povuku čitavu državu u blokade kako bi zadovoljili svoje interese. Ima li kraja ovom političkom beščašću? Ako se ovako nastavi, uskoro će kriminalci otvoreno voditi naše najvažnije institucije, dok će pošteni građani BiH i dalje živjeti u državi bez pravde i nade.