U Bihaću je u 69.godini umro Edin Ferizović, diplomirani ekonomist, dugogodišnji zamjenik direktora SDK, a nakon rata sve do penzioniranja šef računovodstva Službe za zapošljavanje USK.
Ferizović je bio suprug i otac dvoje djece, sina Adnana stomatologa u Istanbulu i kćerke Edine doktora medicine na Hvaru. Ožalošćen je Bihać, jer je rahmetli Ferizović važio za uglednog čovjeka, veoma duhovitog sagovornika velikog životnog i poslovnog iskustva.
Nažalost, Ferizović je posljednjih sedam godina živio u svom gradu i bio optuženik u krivičnom predmetu „Registrator“, a u optužnici se teretio da je nekolicini zaposleniika kao vd. direktor Službe povećao platu za 10 posto. Njegovo zdravstveno stanje se kroz protekle godine rapidno pogoršavalo, da bi iznenada preminuo od posljedica moždanog udara.
A šta se dešavalo u tzv aferi „Registrator“?
Kantonalni tužilac Adnan Tulić spektakularno je pohapsio 12-13 zaposlenika Službe, a u jednom sarajevskom mediju izjavio da su osumnjičeni „krivotvorili sve moguće“.
Tulić je optužnicu tako dobro „opremio“ da ju je Kantonalni sud u Bihaću odbio, ali je onda kao zanimljiv pravni presedan istu optužnicu u kojoj su optuženi „krivotvorili sve moguće“ potvrdio Općinski sud u Bihaću.
Na početak suđenja čekalo se skoro punih pet godina. Optužnica je podignuta protiv Mesuda Mešića, Edina Ferizovića, Ananda Bakala, Rame Sulića, Senade Smajić, Elvedine Nadarević Kurić, Abida Hadžića, Diliste Međedović, Emina Skenderovića, Medine Kurić, Aide Piralić, Jasmina Prošića i Amenara Muratagića.
Optuženima se stavilo na na teret da su od 2009. do 2012. godine počinili niz krivičnih djela zloupotrebe položaja kao što su nezakonita zapošljavanja većeg broja osoba, krivotvorenje službenih isprava, nezakonita uvećavanja vlastitih plata na štetu službe, zaključivanje fiktivnih ugovora o radu s pojednicima kojima su isplaćivane plate, a nisu radili, kao i niz drugih kriminalnih djela.
Kada je proces počeo razdvojen je postupak protiv Amenara Muratagića, a kasnije je tužilac odustao od optuženja Jasmina Prošića i Senade Smajić. Na ročištu održanom 6.jula prošle godine tužilac Tulić je odustao od optužnice protiv još trojice: Ananda Bakala, Medine Kurić i Aide Piralić, te od nekih tačaka optužnice protiv Edina Ferizovića i Emina Skenderovića.
Tako je spektakularni predmet “Registrator” kako je predstavljen javnosti prije šest godina kada je tužilac pohapsio “cijelu ” Službu za zapošljavanje USK, sa 13 spao na svega sedam imena, sa tendencijom da taj broj bude i manji. Pretpostavlja se da je Tužilaštvo “obradilo” optužene na način da su “”pristali na suradnju”.
Zanimljivo je da je Anando Bakal tokom procesa priznao krivično djelo, a sada je odustajanjem Tužilaštva USK od njega „ proglašen“ tek „pukim izvršiocem“ nečijih naređenja. Pritisak na optužene je urodio plodom pa su nagrađivani odustajanjem od optužnice uz pristanak na „suradnju“.
Nesretni Edin Ferizović vjerovatno ne bi ni bio optužen da je među onima kojima je povećao plaću bila i zaposlenica Službe N.S. koja je svjedok Tužilaštva protiv njega.
A tužilac ga je teretio što je povećao plate nekome za 37 KM ili 52 KM u jedno mjesecu, što i dan-danas rade direktori širom države. „Veliki „grijeh, nema šta. Ferizović je osim prvobitnog hapšenja „pred kamerama“ i 30-dnevnog pritvora koje je poslužilo za „zidanje“ slave tužiocu sa ogromnim karijerističkim apetitima i tokom trajanja procesa kasnije privođen sa lisicama kod tužioca, a potom i od strane sudske policije jer se nije pojavio na ročištu koje je ,u stvari, bilo odgođeno.
Ali, rahmetli Edin Ferizović nije stigao da dokaže svoju nevinost. Umro je okaljan kroz optužnicu, ali ne i kroz cijeli život u svom Bišću u kome je bio cijenjen i uvažavan kao obrazovan i karakteran čovjek. Dovoljno ponižen i ispaćen, na kraju životnog puta smrt je bila brža od čekića sudije Senada Ljubijankića. I od kantonalnog tužioca Adnana Tulića.
U ovom svojevrsnom in memoriam, uz fotografiju preminulog Ferizovića sa umrlice, odustajemo od objave fotografija drugih aktera, da što manje prljamo uspomenu na njega.
