„Ovo nikad nisam vidio u svom životu. Čovjek ljubi upaljenu sveću. Možda je to običaj u Čipuljićima, ali stvarno nisam znao da tako nešto postoji“, komentar je koji je pokrenuo lavinu drugih
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obišao je duhovni centar u Mrkonjićima, rodnom selu Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostrškog, čiju izgradnju jednim dijelom finansira i Srbija, prenijeli su mediji.
„Pomolio sam se Svetom Vasiliju Tvrdoškom i Ostroškom da pomogne srpskom narodu u nastojanjima da sačuvamo mir i obraz u ovim teškim vremenima, dok se uzdamo u njegovu silu kojom je davao blagoslov svima koji su mu sa vjerom dolazili. U ovom malom, ali čudesnom hramu, u mestu Mrkonjići koje je iznjedrilo jednog od najvećih svetitelja naše crkve i svekolikog pravoslavlja, zapalio sam svijeće za blagoslov i svako dobro našem narodu i svim ljudima dobre volje“, objavio je Vučić na svom nalogu uz poduži snimak.
Međutim, mrežama se proširio jedan specifičan dio – na kojem pali svijeću. Vidimo ozbiljno lice predsjednika koji se prekrstio, upalio sveću, poljubio je i ponovo se prekrstio.
„Ovo nikad nisam vidio u svom životu. Čovjek ljubi upaljenu sveću. Možda je to običaj u Čipuljićima, ali stvarno nisam znao da tako nešto postoji“, komentar je koji je pokrenuo lavinu drugih.
Naime, obično se svijeća poljubi prije paljenja, kao znak poštovanja i pobožnosti prije nego što se upali.
Vjernici prislužuju (pale) svijeće za upokojene, za zdravlje svojih najbližih, i za krsnu slavu. Pre nego što upalimo sveću treba da zamislimo osobu ili namjeru za koju se molimo, u srcu izgovorimo molitvu i prekrstimo se, zatim, poljubimo svijeću i prislužimo je. Upaljena svijeća simbolizuje svjetlost Hrista koja nam osvjetljava životne puteve, ali toplinu naše molitve i naše ljubavi.
Ne znamo kako je izgledala molitva u srcu predsjednika, ali poljubac je, po mnogima, bio potpuno pogrešan potez.
„Dobro je da nije pokušao da duva u svijeće“; „Jel moguće da nije imao ko da ga nauči?“; „Sav je naopačke! Đavolja posla! Valjda se prvo prekrstiš, poljubiš svijeću pa je zapališ“; „Ja sam čuo kada ovako uradiš, navučeš neku nesreću na sebe.. šta znam, pokisneš, zaboli te zub, helikopter“; „Čovjek koji se ni upaljene svijeće ne plaši“; „Kako je krenuo ja sam mislio progutaće je, k’o gutač vatre“; „On ništa ne zna da uradi kako treba. Ili sve to radi namjerno. Više nisam siguran“; „Ne sredina sokole, nego krajevi. Sredinu ljube kukavice“; „Na trenutak pomislih da će da izvede tačku gutanja plamena“ – samo se nižu komentari.
Mada, jedan glasi: „U mom kraju jeste takav običaj – ali kad neko umre“.
