Kada javnost, akademska zajednica i sindikati istovremeno dignu glas protiv nekog zakonskog prijedloga, obično to znači da se iza tog dokumenta krije mnogo više od suhoparnih članova i zakonskih formulacija. Povlačenje Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o policijskim službenicima FBiH iz parlamentarne procedure zapravo je bilo jedino racionalno rješenje — jer dokument je izgledao kao nacrt pisan na brzinu, ali sa posljedicama koje bi dugoročno mijenjale strukturu policije u Federaciji.
I to nabolje? Nipošto.
Političko "ojačavanje policije": zvuči poznato?
Predlagači su tvrdili kako žele „ojačati FUP i kantonalne MUP-ove“, pogotovo zbog nedostatka policijskih službenika. No, stručna javnost je vrlo jasno vidjela ono što običan građanin često shvati tek kad bude kasno: ovaj zakon nije bio sigurnosni, nego politički projekat.
Profesor Armin Kržalić sa Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu rezimira suštinu: prijedlog je bio nestručno urađen, bez ozbiljne analize, bez jasnog profesionalnog cilja. Umjesto da odgovori na realne probleme — masovan odlazak policajaca u penziju, hronični manjak novih kadrova i nedovoljne plate — dokument je otvarao prostor za nešto sasvim drugo: zadržavanje političkog utjecaja unutar policijskih struktura.
Vanredna unapređenja i ostanak do 65. godine: recept za kontrolu
Najopasniji dio prijedloga bile su dvije stvari:
vanredna unapređenja u najviše činove, prema preporuci komisije koju imenuje upravo rukovodilac policije;
produženje rada već umirovljenih policajaca do 65. godine, opet prema procjeni istih rukovodilaca.
Drugim riječima: rukovodilac — kojeg političari postavljaju — mogao bi odlučivati ko napreduje i ko ostaje u službi mimo redovnih procedura, konkursnih sistema i profesionalnih kriterija.
Stručnjaci su to odmah prepoznali: to nije reforma policije — to je forma političke lojalnosti.
Kadrovi odlaze, a hijerarhija se betoniše
Kržalić upozorava da bi ovakav zakon možda i imao smisla ako bi produženi radni vijek zaista bio usmjeren na mentorstvo mladih policajaca. Ali praksa i logika pokazuju suprotno: iskusni ljudi ostaju samo na rukovodećim pozicijama, dok operativni policajci — oni koji stvarno rade posao — i dalje bježe iz službe zbog nedovoljnih primanja i promašene kadrovske politike.
Umjesto smjene generacija, sistem bi se cementirao.
Umjesto novih stručnjaka — ostali bi stari kadrovi.
Umjesto napretka — stagnacija pod plaštom "stabilnosti".
Dizdarević: ovo vodi u stvaranje političke milicije
Profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević otišao je i korak dalje u svojim upozorenjima. Njegova ocjena je brutalno jasna:
➡ ovakav zakon bi stvorio političku miliciju u FBiH.
Direktori i ministri bi dobili diskreciono pravo da biraju koga će zadržati u službi, koga vratiti iz penzije, a koga unaprijediti vanredno. Uz to, mladi policajci ne bi imali gdje da napreduju jer bi rukovodeće pozicije bile „rezervisane“ za politički podobne.
Ako tome dodamo činjenicu da predlagači priznaju da policijske akademije nemaju dovoljan kapacitet, onda je pitanje koje se samo nameće:
Zašto se ne rješava suština problema? Zašto nema strategije zapošljavanja? Zašto nema ulaganja u edukaciju?
Jer — kad se problemi ne rješavaju na izvoru — onda je očito da se rješavaju na način koji nekome odgovara.
Ko gubi, a ko dobija?
Ovim zakonom bi izgubili:
mladi policajci, koji bi godinama stajali „na čekanju“,
građani, koji umjesto profesionalne policije dobijaju politiziranu strukturu,
sigurnosni sistem, koji bi se pretvorio u piramidu poslušnosti.
Dobijaju:
politički centri moći,
rukovodioci koji bi imali neograničenu kontrolu nad kadrovima,
oni koji policiju žele kao instrument, a ne instituciju.
Povlačenje zakona – ali ne i opasnosti
Prijedlog je povučen. Ali razlog povlačenja nije nagla prosvjetljenost predlagača — nego pritisak javnosti. I zato opasnost nije nestala; samo je pomjerena.
Ako se novi prijedlog bude pisao iza zatvorenih vrata, bez stručne debate i javne kontrole, vratit će se isti problemi — samo pod drugim imenom.
Zaključak: borba za profesionalnu policiju tek počinje
Federacija BiH izbjegla je pogubnu zakonsku bombu, ali sistem i dalje ostaje ranjiv. Policija treba reformu, ali pravu — profesionalnu, strateški urađenu, depolitiziranu.
A ne onu koja ide prema stvaranju struktura koje liče više na miliciju iz nekih prošlih vremena nego na modernu evropsku policijsku službu.
Građani i stručna javnost već su jednom zaustavili štetan zakon. Morat će, izgleda, biti spremni da to urade ponovo.
