U Češkoj su proteklog vikenda održani parlamentarni izbori, a najveći pobjednik je stranka ANO na čelu s bivšim premijerom Andrejem Babišem, koji bi uskoro mogao ponovo preuzeti funkciju predsjednika vlade.
Njegov povratak na vlast ne donosi samo politički potres u Pragu, već otvara i novo poglavlje u budućnosti Višegradske grupe (V4) koju, uz Češku, čine Poljska, Mađarska i Slovačka.
Od migrantske krize do rascjepa zbog rata u Ukrajini
Višegradska grupa osnovana je 1991. godine kao savez država koje su izlazile iz komunističkog sistema i tražile put prema Evropi. Vrhunac političke snage V4 pokazala je 2015. godine, tokom migrantske krize, kada su desničarske vlade u sve četiri zemlje nastupile jedinstveno protiv politike Brisela, koristeći to za jačanje rejtinga kod kuće.
No, nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, jedinstvo se raspalo. Na jednoj strani stajali su Viktor Orban (Mađarska) i Robert Fico (Slovačka), skloni proruskih tonovima i politici „neutralnosti“. Nasuprot njima, Češka pod Petrom Fialom i Poljska pod Donaldom Tuskom zastupale su čvrstu proevropsku i prokijevsku liniju.
Babiš mijenja balans u korist Orbana i Fica
Dolaskom Babiša na vlast, očekuje se da će Češka promijeniti kurs i približiti se pozicijama Orbana i Fica, čime bi se stvorio proruski blok od tri zemlje unutar V4. Samo bi Poljska ostala u opoziciji takvom smjeru, a njen premijer Donald Tusk potencijalno izolovan.
Babiš je već najavio da će preispitati podršku Ukrajini i smanjiti vojnu pomoć, što je jasan signal da će Prag krenuti putem Bratislave i Budimpešte.
Moskva ima razlog za zadovoljstvo – ali ne dugoročno
Iako će Kremlj zasigurno pozdraviti ovakav razvoj događaja, dugoročna slika nije tako jednostavna. U Mađarskoj, prema anketama, stranka Fidesz Viktora Orbana bilježi pad, dok opoziciona stranka Tisza na čelu s Peterom Magyarom jača i mogla bi pobijediti na izborima 2026. godine. Magyar ima znatno kritičniji stav prema Moskvi i bliži je evropskim integracijama.
Slovačka će, barem do 2027. godine, ostati pod Ficovom kontrolom, ali njegov položaj nije neupitan, dok se i u Češkoj Babiš pokazao kao političar sklon naglim zaokretima. Poljska, s druge strane, ima snažan društveni konsenzus protiv Rusije, bez obzira na unutrašnje političke promjene.
Višegradska grupa između prošlosti i budućnosti
Budućnost V4 ostaje neizvjesna. Dok će kratkoročno prevladati proruski tonovi, dugoročno se očekuje povratak balansa, posebno ako u Mađarskoj dođe do promjene vlasti. Poljska bi se, prema riječima ministra vanjskih poslova Radoslawa Sikorskog, mogla još jače okrenuti „Weimarskom trokutu“ – saradnji s Njemačkom i Francuskom, te jačoj vezi sa SAD-om.
Iako Babiševa pobjeda daje vjetar u leđa desničarima i otvara prostor Moskvi za kratkoročno slavlje, povratak na jedinstvo i snagu koju je V4 imala 2015. godine čini se gotovo nemogućim. Bez aktivnog i liderstvom snažnog učešća Poljske, Višegradska grupa ostaje više simbolični nego stvarni faktor u evropskoj politici.
