Bosna i Hercegovina već godinama svjedoči dubokoj krizi povjerenja u pravosudni sistem.
Institucije koje bi trebale biti garant vladavine prava, jednakosti pred zakonom i borbe protiv kriminala i korupcije, gotovo su neprekidno opterećene aferama koje uključuju upravo njihove najviše rukovodioce. Umjesto da budu simbol nezavisnosti i profesionalizma, čelne pozicije u Sudu Bosne i Hercegovine i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine posljednjih petnaestak godina gotovo redovno prate disciplinski postupci, suspenzije, smjene, krivične istrage i optužnice.
Takav kontinuitet ozbiljno je narušio ugled pravosuđa i ostavio snažan utisak da institucije koje bi trebale procesuirati korupciju i zloupotrebe često nisu uspjele zaštititi ni vlastiti integritet. Posljednji slučajevi dodatno su učvrstili percepciju javnosti da se problemi ne odnose samo na pojedince, već da ukazuju na dublje sistemske slabosti koje godinama ostaju neriješene.
Debevec prvi predsjednik Suda BiH razriješen dužnosti nakon hapšenja
Najnoviji i jedan od najupečatljivijih slučajeva odnosi se na bivšeg predsjednika Suda Bosne i Hercegovine Ranka Debevca. On je na ovu funkciju imenovan 14. decembra 2016. godine, a godinama je bio jedna od najuticajnijih osoba u bh. pravosuđu.
Njegovo hapšenje u decembru 2023. godine predstavljalo je događaj bez presedana u pravosudnoj istoriji Bosne i Hercegovine. Akcija je izazvala veliku pažnju domaće i međunarodne javnosti, budući da se radilo o predsjedniku najvažnijeg državnog suda.
Nakon gotovo dvije godine disciplinskog postupka, Prvostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine donijela je odluku o njegovom razrješenju sa funkcije predsjednika i sudije Suda BiH.
Odluka još nije pravosnažna jer Debevec ima pravo žalbe Drugostepenoj disciplinskoj komisiji VSTS-a. Paralelno s disciplinskim postupkom protiv njega se vodi i krivični postupak na osnovu optužnice koju je podiglo Tužilaštvo BiH.
Sam slučaj predstavlja jednu od najvećih institucionalnih kriza u radu Suda BiH od njegovog osnivanja, budući da se prvi put dogodilo da predsjednik ove institucije bude uhapšen, suspendovan i razriješen dužnosti.
Ni Tužilaštvo BiH nije pošteđeno afera
Dok je slučaj Debevca otvorio ozbiljna pitanja o stanju u Sudu BiH, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine već godinama prolazi kroz gotovo neprekidan niz kriza na samom vrhu institucije.
Aktuelni glavni tužilac Milanko Kajganić ni tokom svog mandata nije ostao izvan sporova koji prate najviše pravosudne funkcije.
Početkom ove godine deset organizacija civilnog društva podnijelo je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv Kajganića, navodeći da postoje ozbiljne povrede službene dužnosti.
Nekoliko mjeseci kasnije protiv njega je podnesena i anonimna krivična prijava Tužilaštvu BiH.
Kajganić je ranije izjavio da svako ko smatra da je prekršio zakon ili disciplinske norme ima pravo podnijeti prijavu Uredu disciplinskog tužioca te da će prihvatiti svaku odluku ukoliko nadležne institucije utvrde njegovu odgovornost.
Bez obzira na ishod tih postupaka, činjenica da se i aktuelni glavni tužilac suočava s ozbiljnim prijavama dodatno produbljuje utisak da vrh pravosuđa gotovo kontinuirano funkcioniše pod teretom optužbi i međusobnih sukoba.
Smjena Gordane Tadić nakon disciplinskog postupka
Kajganić je na funkciju glavnog tužioca došao nakon smjene Gordane Tadić, koja je predstavljala jedan od najznačajnijih događaja u pravosuđu posljednjih godina.
Tadić je Tužilaštvom BiH rukovodila od septembra 2016. godine, prvo kao vršilac dužnosti, a zatim od 2019. godine kao glavni tužilac u punom mandatu.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće razriješilo ju je dužnosti nakon što je u disciplinskom postupku utvrđeno da nije poštovala obavezu automatske raspodjele predmeta tužiocima putem informacionog sistema, što je predstavljalo jednu od ključnih zamjerki na njen rad.
Njena smjena izazvala je brojne političke i stručne reakcije, ali je istovremeno pokazala da ni najviša funkcija u Tužilaštvu BiH nije zaštićena od disciplinske odgovornosti.
Salihović suspendovan, smijenjen i optužen
Ni mandat Gordane Tadić nije bio prvi koji je obilježen ozbiljnim problemima.
Njen prethodnik Goran Salihović suspendovan je još u septembru 2016. godine nakon pokretanja disciplinskog postupka.
VSTS je tada odlučio da će do okončanja postupka funkciju glavnog tužioca privremeno preuzeti Gordana Tadić.
Nakon višemjesečnog disciplinskog procesa Salihović je razriješen dužnosti, čime je postao još jedan glavni tužilac koji nije uspio završiti mandat.
Dvije godine kasnije Tužilaštvo BiH podiglo je protiv njega optužnicu.
Postupak se vodio godinama, ali nije okončan jer je Salihović preminuo u junu 2024. godine.
Barašin također završio mandat smjenom
Sličan epilog imao je i Milorad Barašin.
On je sa funkcije glavnog tužioca smijenjen 2011. godine nakon disciplinskog postupka pokrenutog zbog neprimjerenih kontakata s osobama iz kriminalnog miljea.
Disciplinski postupak okončan je sporazumom kojim je prihvatio disciplinsku odgovornost, nakon čega je razriješen funkcije glavnog tužioca.
Njegov slučaj tada je predstavljao jedno od prvih ozbiljnih upozorenja da se najviše pravosudne funkcije u Bosni i Hercegovini nalaze pod snažnim pritiskom kontroverzi i sumnji u profesionalni integritet njihovih nosilaca.
Kontinuitet koji zabrinjava
Kada se svi ovi slučajevi posmatraju zajedno, teško je izbjeći zaključak da se radi o kontinuitetu koji traje više od jedne decenije.
Od Milorada Barašina, preko Gorana Salihovića i Gordane Tadić, pa do aktuelnog glavnog tužioca Milanka Kajganića, gotovo svaki čelnik Tužilaštva Bosne i Hercegovine suočio se sa ozbiljnim disciplinskim ili krivičnim postupcima.
Sličan obrazac sada je zahvatio i Sud BiH, gdje je Ranko Debevec postao prvi predsjednik ove institucije koji je uhapšen, suspendovan i razriješen funkcije.
Takav niz događaja neizbježno otvara pitanje da li je riječ o pojedinačnim slučajevima ili o dugotrajnom problemu funkcionisanja pravosudnog sistema.
Povjerenje građana na istorijskom minimumu
Brojna istraživanja javnog mnijenja godinama pokazuju da građani Bosne i Hercegovine pravosuđe svrstavaju među institucije kojima najmanje vjeruju.
Razlozi za takvu percepciju nisu samo spori sudski postupci ili mali broj pravosnažnih presuda u predmetima visoke korupcije. Veliki uticaj imaju upravo afere koje pogađaju najviše nosioce pravosudnih funkcija.
Kada se predsjednici sudova i glavni tužioci suočavaju sa suspenzijama, disciplinskim postupcima ili optužnicama, dodatno slabi povjerenje javnosti da pravosuđe može djelovati nepristrasno i jednako prema svima.
Istovremeno, brojni sudije i tužioci svoj posao obavljaju profesionalno i bez ikakvih mrlja u karijeri. Međutim, upravo slučajevi koji pogađaju rukovodioce institucija najviše oblikuju percepciju javnosti, jer se radi o osobama koje predstavljaju lice pravosudnog sistema.
Zbog toga se sve češće upozorava da Bosni i Hercegovini nisu potrebne samo pojedinačne disciplinske mjere, već duboke reformske promjene koje će ojačati odgovornost, transparentnost i profesionalne standarde u pravosuđu. Bez toga će biti teško vratiti povjerenje građana u institucije koje bi trebale biti posljednji i najvažniji oslonac vladavine prava.
