Aktuelni saziv Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nalazi se pred samim krajem četverogodišnjeg mandata u atmosferi političke blokade, narušenih odnosa među partnerima u vlasti i neizvjesnosti oko nekoliko ključnih odluka koje mogu imati dugoročne posljedice po funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine.
Do kraja jula ostalo je svega desetak dana u kojima bi zastupnici trebali održati posljednju redovnu sjednicu prije ljetne pauze. August je tradicionalno rezervisan za godišnje odmore, dok će od septembra politički fokus biti usmjeren na kampanju za Opće izbore 2026. godine. Ukoliko sjednica ne bude održana, mandat aktuelnog saziva praktično će završiti višemjesečnom blokadom zakonodavne vlasti i nizom neriješenih pitanja.
Politički posmatrano, posljednji dani ovog saziva predstavljaju svojevrsni test opstanka koalicije koju čine SDP BiH, Narod i pravda (NiP), Naša stranka i HDZ BiH. Svaka od ovih stranaka u završnici mandata nastoji realizirati vlastite političke prioritete, dok istovremeno međusobno nepovjerenje i različiti interesi dodatno usporavaju rad Parlamenta.
Parlament koji je gotovo prestao raditi
Predstavnički dom Federacije BiH posljednjih mjeseci održao je tek jednu hitnu sjednicu, dok redovne sjednice praktično nisu sazivane. Takva situacija izazvala je ozbiljne kritike opozicije, ali i stručne javnosti koja upozorava da zakonodavna vlast ne može mjesecima biti u stanju faktičke blokade.
Razlozi za ovakav razvoj događaja su višestruki.
Dio problema proizlazi iz pogoršanih odnosa unutar vladajuće većine, posebno između HDZ-a BiH i Naroda i pravde, dok drugi dio proizlazi iz različitih političkih kalkulacija uoči izbora. Posljedica toga jeste da brojni zakoni, imenovanja i reformski procesi mjesecima čekaju na dnevni red.
Naša stranka traži predsjedavajućeg Parlamenta
Za Našu stranku najvažnije otvoreno pitanje jeste izbor predsjedavajućeg Predstavničkog doma.
Nakon što je u martu smijenjen Dragan Mioković zbog spornih javnih izjava o događajima kod Bleiburga nakon Drugog svjetskog rata, ova pozicija ostala je upražnjena.
Naša stranka za novog predsjedavajućeg kandidovala je Amira Purića, ali njegovo imenovanje već mjesecima nije stavljeno na glasanje.
Situacija je dodatno dobila političku dimenziju nakon što je nezavisni zastupnik Damir Nikšić optužio dio vladajuće većine da svjesno blokira izbor Purića.
Prema Nikšićevim tvrdnjama, razlog nije sam kandidat već reformski zakoni koje je Purić ranije pokrenuo, prije svega zakon o sprečavanju sukoba interesa.
Nikšić tvrdi da dio političkih partnera ne želi otvaranje rasprave o zakonima koji bi mogli ograničiti politički utjecaj i povećati transparentnost javne vlasti.
Purić je odbacio tvrdnje da njegova vlastita stranka dovodi u pitanje njegov izbor, naglašavajući da Naša stranka ostaje pri njegovoj kandidaturi. Međutim, politički zastoj nije otklonjen.
Delićev zakon kao novi test odnosa NiP-a i HDZ-a
Narod i pravda u završnici mandata najveći politički kapital ulaže u usvajanje Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih.
Prijedlog je izradilo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike kojim rukovodi Adnan Delić, jedan od najistaknutijih funkcionera NiP-a.
Zakon je već jednom bio u parlamentarnoj proceduri početkom godine, ali nije dobio potrebnu podršku. Posebno je odjeknula činjenica da su zastupnici HDZ-a glasali protiv prijedloga.
To je izazvalo ozbiljno zahlađenje odnosa između dvije partnerske stranke.
Politička kriza kulminirala je u maju kada zastupnici Naroda i pravde nisu prisustvovali zakazanoj sjednici Predstavničkog doma, nakon čega je zasjedanje otkazano zbog nedostatka potrebnog broja prisutnih zastupnika.
Vlada Federacije BiH sredinom jula ponovo je usvojila isti prijedlog zakona i vratila ga u parlamentarnu proceduru.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li je između HDZ-a i NiP-a postignut politički dogovor ili će zakon i drugi put biti odbijen.
Upravo glasovi HDZ-a predstavljaju ključ za njegovu sudbinu.
Ustavni sud BiH – pitanje koje nadilazi entitetsku politiku
Daleko najznačajnija tema završnice mandata odnosi se na izbor sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Ovo pitanje ima mnogo šire institucionalne posljedice od samog rada federalnog parlamenta.
Proces izbora novih sudija traje već mjesecima, a političke podjele dodatno su ga usporile.
Prije dvije godine Parlament Federacije izabrao je Marina Vukoju za sudiju Ustavnog suda BiH uprkos snažnim kritikama opozicije i dijela stručne javnosti, koji su tvrdili da se radi o kandidatu bliskom HDZ-u BiH.
Taj izbor uspostavio je novu praksu prema kojoj Parlament glasa o jednom ili nekoliko kandidata koje prethodno predloži Komisija za izbor i imenovanja, bez mogućnosti šireg izbora između svih prijavljenih kandidata.
Ovoga puta Komisija je predložila dvije kandidatkinje.
Prvorangirana kandidatkinja je predsjednica Kantonalnog suda u Širokom Brijegu Katica Artuković.
Njeno ime od početka izaziva političke kontroverze zbog percepcije bliskosti HDZ-u BiH.
Naša stranka već je javno saopćila da neće podržati listu ukoliko se na njoj nalazi Artuković.
Druga kandidatkinja je Dženeta Omerdić, koja trenutno obavlja funkciju u kabinetu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića.
Njeno eventualno imenovanje značilo bi prelazak iz izvršne u pravosudnu vlast.
Ukoliko Parlament Federacije ne uspije završiti ovaj proces do kraja mandata, novi saziv morao bi gotovo od početka provoditi kompletnu proceduru izbora.
To znači da bi popunjavanje Ustavnog suda moglo biti odgođeno više od godinu dana, što bi dodatno opteretilo rad najviše sudske institucije u državi.
Koalicija koja je izgubila politički zamah
Današnja politička situacija znatno se razlikuje od početka mandata.
Nakon formiranja vlasti početkom 2023. godine činilo se da partneri iz Trojke i HDZ-a raspolažu dovoljno stabilnom parlamentarnom većinom za provođenje reformi.
Međutim, politički odnosi počeli su se pogoršavati tokom 2025. godine, posebno nakon odluke stranaka Trojke da raskinu saradnju sa SNSD-om na državnom nivou.
Iako SNSD nije dio federalne vlasti, političke posljedice tog poteza reflektirale su se i na odnose unutar Federacije.
Dogovori između partnera postajali su sve teži, parlamentarne većine sve neizvjesnije, a broj usvojenih zakona značajno je opao.
Proljetna politička kriza dodatno je pokazala koliko je parlamentarna većina postala nestabilna.
Posljednjih deset dana
Pred zastupnicima Predstavničkog doma nalazi se svega nekoliko dana u kojima bi morali riješiti najmanje tri pitanja od strateške važnosti:
izbor predsjedavajućeg Predstavničkog doma;
odlučivanje o Zakonu o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih;
izbor novih sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Neuspjeh da se održi sjednica značio bi da je mandat ovog saziva okončan višemjesečnom institucionalnom blokadom.
Istovremeno bi ostala otvorena pitanja koja imaju posljedice daleko izvan dnevne politike – od funkcionisanja federalnih institucija do popune Ustavnog suda BiH, čiji sastav predstavlja jedno od najosjetljivijih pitanja ustavnopravnog sistema države.
Bez političkog kompromisa u narednim danima, posljednji mjeseci mandata ostat će upamćeni ne po reformama i zakonima, već po blokadama, međusobnim optužbama i propuštenim prilikama da se završe procesi od ključnog značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i cijelu državu.
