Predsjednik Kosova, novo bojno polje SAD-a i Njemačke!

Prećutna poruka Washingtona, Kurtijev iznenadni potez i sukob SAD-a i Njemačke koji se odvija oko teritorije Kosova...

Pismo Donalda Trumpa upućeno Vjosi Osmaniju, koje je američki predsjednik najvjerovatnije samo potpisao, a da ga uopće nije pročitao, nije bio jednostavan gest kurtoazije.

Taj dokument Bijele kuće je očito bio poziv na oružje za "Vjosinog vojnika", budući da je ovog potonjeg beskrajno kvario "narandžasti čovjek" i američka carska svita, koji ne prestaju ponavljati da na ovom svijetu nema "besplatnog ručka".

Pismo Bijele kuće poslano je Vjosi Osmani na dan njenog odlaska s funkcije predsjednice Kosova, s jasnom orijentacijom: da ona bude lider opozicije kako bi se smijenio Albin Kurti.

S druge strane, Albini nije kandidovao Vjosu Osmani, iako ona, kao predsjednica, u konačnici ne bi poremetila veliku većinu Samoopredjeljenja i njegovu vladu.

Uprkos problemima ili kontroverzama tokom vlade, treći mandat za Albina Kurtija izgledao je izvjesnim, čak i uz opoziciju u Predsjedništvu, što osim buke ne bi proizvelo nikakav stvarni efekat. Na neki način, situacija slična onoj Ilira Mete, koji je sa svojom fragmentiranom opozicijom dao Ediju Rami još dva mandata.

Ali Albin Kurti je poništio politički uspjeh iz decembra, gdje je dobio više glasova nego 2021. godine, imajući svu moć da vlada i donosi zakone koje je želio, tako što je zemlju odveo na izbore. Pod ovim uslovima, sa još jednim protivnikom poput Vjose Osmani, pobjeda više nije tako sigurna.

Je li Albin Kurti toliko neodgovoran da pokušava izazvati vlastiti adrenalin? Logično, nema razloga. Politika funkcionira na dijalektici, brojevima, savezima i konjunkturi.

U tom kontekstu, postavlja se pitanje: da li je Kurti bio prisiljen na ovaj potez? I ako jeste, od strane koga? Od strane onih koji su ga doveli na vlast, pa čak i vratili nakon što se suočio s pritiskom tokom prvog mandata Donalda Trumpa, odnosno od strane Nijemaca.

Potonji, na Kosovu, godinama razvijaju eksperimentalno tlo za tihi, ali stvarni sukob sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Ova bitka nije počela Trumpovim dolaskom u Bijelu kuću, već je izašla na vidjelo kao rezultat njegovog direktnog i često teatralnog stila i nastupa.

Nijemci su utjecali na smjenu i kasnije suđenje Hashimu Thaçiju, koji je i dalje pritvoren u Hagu. Također su odlučili da Vjosa Osmani ne zaslužuje njihovu podršku kada je javno zatražila oslobađanje vođa OVK.

Ovo je prava bitka koja je postala vidljiva i snažna na Kosovu, ali koja je nažalost izazvala ozbiljne posljedice za zemlju, također i zbog dvostrukih standarda Njemačke.

Berlin nije dao vladi Albina Kurtija nagradu koju je očekivala za njenu lojalnost; ni u procesu evropskih integracija ni u direktnoj finansijskoj podršci. Čini se da je to povezano s potrebom da se odnosi sa Srbijom održe u ravnoteži, gdje su interesi direktniji, od geopolitike do rijetkih minerala.

U stvarnosti, ovaj status quo zamara Kosovo. Ali, kao i u svakom drugom slučaju, velike sile ovo smatraju sporednim efektima.

Možda se suočavamo s većim razvojem događaja, gdje Kosovo ima malo prostora za manevrisanje. Međutim, o tome treba razgovarati i raspravljati. Do sada su i politička i medijska klasa ovo tretirale kao sukob između lokalnih aktera, koji su zapravo samo marionete velikih igrača.

Kosovo danas podsjeća na bitku tipa "Bitka na Kosovu", gdje se u suštini nije radilo samo o sukobu Osmanskog carstva s nekoliko balkanskih prinčeva, već o sukobu Istoka sa Zapadom.

Nije slučajno da su Murat I i Lazar Hrebeljanović poginuli u toj bici. Pravi pobjednici su se pokazali kao Vuk Branković i Bajazit I, Muratov sin, koji se oženio Marom, Brankovićevom kćerkom.

Kasnije je ova ličnost uticala na formiranje Mehmeda II, koji će okončati Rimsko Carstvo osvajanjem Carigrada.

Nije slučajno da odnosi između Srbije i Turske ne samo da se nisu pogoršali, već su često ostali funkcionalni i pragmatični.