Rat u Ukrajini sa svim svojim posljedicama, naročito loše se odrazio na stanje u energetskom sektoru i naglasio je potrebu za preispitivanjem sistema snabdijevanja i potrošnje energije u Evropskim okvirima. Drugim riječima, rat u Ukrajini je samo ubrzao od ranije postojeću potrebu za poboljšanjima i onako opterećenog energetskog sektora u Evropi.
Tokom mjeseca januara došlo je do pada cijena energije širom Evrope, što je za posljedicu imalo smanjenje računa za energente. Ovu, na prvu, dobru vijest zasjenila je činjenica da čak i tako umanjeni računi su i dalje za dva do tri pa i više puta veći u poređenju s tim kakvi su bili u ne tako davnoj prošlosti.
Uprkos prednostima koje svakako Privremeni krizni okvir EU donosi, naročito kompanijama koje se bore s značajno uvećanim računima za energente, određeni broj eksperata vjeruje kako će Okvir neminovno dovesti do novih poremećaja na tržištu. Uporište za svoje tvrdnje nalaze u činjenici da u pravilu svaka evropska zemlja pri suočavanju s krizom aktivira mehanizme subvencija, čiji je cilj ublažavanje posljedica krize, slično kako je to bilo, na primjer, za vrijeme pandemije COVID 19.
Međutim, s ovakvim potezima se sigurno narušavaju balans i odnosi na i onako “šarenom” evropskom tržištu, naročito ako se uzme u obzir činjenica da dvije najveće zemlje EU, Njemačka i Francuska, imaju ujedno i najveće fondove za slučajeve kriza, i to naročito Njemačka. Druge zemlje teško da se mogu i približiti u smislu subvencija, što za posljedicu ima slabljenje konkurencije i jačanje kompanija iz ove dvije zemlje. Tokom 2022. godine, 80% ukupnih subvencija u EU spada upravo na Njemačku i Francusku.
S druge strane, u obzir se mora uzeti činjenica da sistem subvencija sam po sebi dugoročno nije dovoljan za ublažavanje posljedica krize, već je potrebna kombinacija i ostalih faktora poput, recimo smanjenja stope PDV-a. Ovo je i više izraženo kada se u obzir uzme podatak da sektor industrije u ukupnoj potrošnji energije učestvuje sa 25%, odmah poslije transporta sa 29% i domaćinstava sa 28% učešća.
Dakle, tekuća energetska kriza je samo otkrila sve slabosti koje evropski energetski sistem ima. Jasno je kako je njen glavni uzrok svakako disbalans između potražnje i ponude prirodnog gasa na tržištu, što je uzrokovalo probleme i s ostalim energentima, a naročito električnom energijom. Međutim, brojni ostali faktori su također utjecali da kriza bude veća.
Kako riješiti problem energetske krize? Najefikasnije rješenje je svakako simultano smanjenje potreba za energijom, uz istovremeno povećanje energetskih proizvodnih kapaciteta. Svakako najznačajnije mjesto u povećanju tih kapaciteta ima iskorištavanje obnovljivih izvora energije potput energije vjetra ili sunca, za čiju izgradnju je potrebno relativno kratko vrijeme, a koji bi u konačnici mogli značajno umanjiti potrebe za energijom prirodnog plina. Pored obnovljivih izvora energije, svakako treba obratiti pažnju i na ostale mogućnosti poput iskorištavanja geotermalne energije za potrebe grijanja.
Sigurno je kako će energetska kriza potrajati još neko vrijeme. Način na koji se odgovori na rastuće potrebe za energijom s jedne strane i praćenje tih potreba kroz povećanje mogućnosti snabdijevanja s druge strane, je svakako izazov na koji se ne može jednostavno i preko noći odgovoriti. Bilo koje rješenje ili rješenja koja se prihvate, moraju zadovoljiti dugoročne potrebe za energijom koje Evropa ima.
