Smrću Amerikanke Marthe Lillard u 78. godini okončana je jedna izuzetna priča koja je decenijama podsjećala na vrijeme kada je dječija paraliza odnosila živote i ostavljala trajne posljedice. Lillard je bila posljednja poznata osoba na svijetu koja je za život zavisila od uređaja poznatog kao “čelična pluća”.
Još kao petogodišnja djevojčica, 1953. godine, oboljela je od dječije paralize, bolesti koja joj je trajno oštetila mišiće zadužene za disanje. Zarazila se svega dvije godine prije nego što je u Sjedinjenim Američkim Državama uvedena prva efikasna vakcina protiv poliomijelitisa, koja je kasnije gotovo u potpunosti zaustavila širenje ove bolesti.
Veći dio života provela je u velikom metalnom cilindru koji je pomoću promjene pritiska omogućavao disanje. Iako su se tokom godina pojavili savremeniji respiratori, Lillard je više puta pokušala koristiti novije uređaje, ali nijedan nije mogao pružiti istu podršku kao aparat koji je koristila još od djetinjstva.
Posljednjih godina njena porodica suočavala se s gotovo nemogućim zadatkom održavanja mašine stare više od sedam decenija. Rezervni dijelovi postali su prava rijetkost, a stručnjaci koji su znali popravljati ovakve uređaje gotovo su nestali. Zbog toga je Martha pred kraj života bila neprekidno priključena na aparat.
Ipak, oni koji su je poznavali ističu da bolest nikada nije uspjela slomiti njen duh. Uprkos životu ispunjenom brojnim ograničenjima, bavila se slikanjem, pisala poeziju i svirala klavir, ostavljajući iza sebe priču o upornosti, hrabrosti i snazi ljudske volje.
Njen odlazak označio je kraj jedne ere u historiji medicine i podsjetio na ogroman napredak koji je donijela vakcinacija, zahvaljujući kojoj je dječija paraliza danas gotovo potpuno iskorijenjena u većem dijelu svijeta.
