Madurovo hapšenje usred noći je očigledna demonstracija moći Donalda Trumpa.
Izražavanje neograničene moći ne dolazi direktnije od otmice predsjednika na vlasti iz njegovog glavnog grada usred noći.
Predsjednik Donald Trump je objavom na društvenim mrežama od 74 riječi pokazao da može djelovati odlučno, neočekivano, a možda i nepromišljeno, u ostvarivanju svojih raznolikih i promjenjivih ciljeva vanjske politike, bez mnogo obzira na presedane, posljedice ili čak međunarodno pravo.
Operacija odvođenja venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura i njegove supruge iz njihovog utvrđenog kompleksa u Caracasu kako bi se suočili s američkim pravosuđem slijedi predvidljiv, ali ekstreman obrazac za, kako ga SAD nazivaju, bjegunca, s nagradom od 50 miliona dolara za njegovu glavu.
Ali ovdje postoji ozbiljan izuzetak: Maduro je šef države čija je zemlja žrtva raznih tekućih političkih ciljeva SAD-a. Bez obzira na to šta optužnice kažu, ovo će uvijek djelovati politički.
Historijska pozadina i američki motivi
Uzastopne administracije Bijele kuće željele su ukloniti ljevičarski, autokratski i ponekad nasilni režim Venecuele, bilo zbog borbe protiv trgovine drogom, zbog nafte ili zbog regionalnog zbližavanja.
Trumpov drugi mandat je kao glavno opravdanje promovirao kraj Madurove uloge kao šefa ogromnog regionalnog lanca trgovine drogom. Ali su naišli na paradoks kada su predložili da Maduro jednostavno napusti vlast: On ne može biti i šef lanca i neko ko se može ukloniti sa svoje uloge u tren oka.
Dokazi da je Maduro na vrhu regionalne ljestvice nisu bili toliko jaki koliko se Bijela kuća nadala. Da, Venecuela je svakako dozvoljavala trgovinu drogom iz svog zračnog prostora i obale, a Kolumbija je najveći svjetski proizvođač kokaina.
Meksički i kolumbijski karteli bili su veći igrači, ali su, čini se, privlačili manje američke vojne pažnje.
Geopolitičke ambicije
Duboko u srži ove akcije leže šire ambicije Washingtona za većom kontrolom nad svojim "dvorištem", za ono što su nazvali novom 'Monroovom doktrinom'.
Venecuela koja je u skladu sa propisima bolja je za američka tržišta ugljikovodika, ali što je još važnije, pruža mjesto gdje se milioni Venecuelanaca koji trenutno traže utočište u Sjedinjenim Državama mogu vratiti.
Posljedice i neizvjesna budućnost
Ali, kako stvari stoje, nije jasno šta slijedi, da li postoji neposredni nasljednik spreman da preuzme isti rizik otmice. Ostaje da se vidi da li će ovo rasplamsati antiamerički bijes ili će se pretvoriti u dan proslave kraja diktature koja je loše upravljala posrnulom ekonomijom Venecuele.
Madurovo uklanjanje je pobjeda za Trumpa, ali haos ili kolaps koji bi uslijedio bio bi potpuni poraz.
Plan za "šta slijedi" je važniji od zapanjujućeg prikaza američke moći nad nebom Caracasa u rano subotnje jutro.
