Od početka ruske agresije na Ukrajinu promijenila se vojna politika mnogih zemalja. Neke zemlje su ozbiljno modernizirale svoj arsenal naoružanja. Druge su odabrale pristup kolektivnom sistemu bezbjednosti NATO savezu. Bosna i Hercegovina ima sistemske opstrukcije da očuva i postojeće naoružanje, pa onda i da modernizira svoje oružane snage u skladu s vremenom. Balans u naoružanju u regiji ozbiljno je narušen.
Srbija i Hrvatska najavljuju nabavku modernog oružja i izdvajaju milione za to. No, za Bosnu i Hercegovinu nije prijetnja što susjedi pokušavaju povećati arsenal svog oružja, nego je prijetnja sigurnosti odsustvo odgovornosti bh zvaničnika za opremanje i modernizaciju OS BiH, kaže za etto.ba vojni analitičar Hamza Višća.
-Licemjerno je zalaganje pojedinih političara i parlamentaraca da BiH, što se tiče ulaska u NATO treba da prati Srbiju, a istovremeno uskraćivanje da pratimo komšije po povećanju budžeta za odbranu. Bojim se da je to u skladu sa ruskom namjerom da BiH bude nesposobna za euro-atlanske integracije- , kaže Višća za etto.ba.
Disbalans u vojnim budžetima
Vojni budžeti, naročito posljednjih godina, nisu ni izbliza isti u zemljama regije. U Bosni i Hercegovini niti ima političke volje, niti se dozvoljava pravljenje iskoraka u finansijskim izdvajanjima za Oružane snage. Čak su iz bh. entiteta RS često poručivali da se pristupanje NATO savezu nikad neće dogoditi, te da su za potpuno ukidanje vojske, demilitarizaciju i preusmjeravanje resursa u druge svrhe. Kako onda sačuvati bezbijednost?
Od završetka rata u BiH, tačnije od 1996.godine, Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja i propisanim količinama potpisanim pod patronatom OSCE-a, potpisnice BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora obavezale su se da će poštovati propisane kvote i obavještavati susjede na godišnjem nivou. Prema posljednjem dostupnom izvještaju koji se odnosi na 2021. godinu povećan je broj pripadnika vojske u svim zemljama potpisnicama između 33 (za koliko je u BiH) do 1.185 (za koliko ih je povećano u Srbiji). Rashodovani su stari tenkovi i jurišni helikopteri, ali nije se desila značajnija nabavka u količini oružja.
Sporazum o subregionalnoj kontroli deplasiran
“U više od 25 godina provedbe Sporazuma uništeno je ukupno 10.292 komada oružja. Provedeno je 476 misija, 776 inspekcija i 129 inspekcija redukcije naoružanja. Smanjen je broj objekata inspekcije i broj inspekcijskih kvota. Oko 1.300 asistenata i 140 gostiju posmatrača iz 29 država članica OSCE-a svojim je učešćem podržalo provedbu inspekcija.”, zvanična je informacija Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Četvrt vijeka kasnije mnogo šta iz tog Sporazuma je deplasirano, jer razvoj tehnologija i vojne industrije te potreba oružanih snaga su se izmijenile. Više niko ne razmišlja o broju ili samo o broju oruđa. Više se gleda na kvalitet i savremenost naoružanja.
Prema rang-listi koju su, na temelju više od 50 faktora, izradili stručnjaci američkog specijaliziranog sajta „Global Firepower“, od 140 ocjenjivanih država po ukupnoj vojnoj moći Srbija se sa 89. popela na 61. mjesto. Uzgred, na prve tri pozicije su SAD, Rusija i Kina, dok je BiH na 123. mjestu, a iza BiH su Crna Gora i Sjeverna Makedonija.
Susjedi se naoružavaju, BiH posmatra
Kako su se prilike u svijetu promijenile početkom rata u Ukrajini, a mnoge zemlje počele razmišljati o naoružavanju i napuštanju politike vojne neutralnosti i susjedi su počeli intenzivnije razmišljati o tome.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u februaru, prilikom posjete sajmu naoružanja u Abu Dabiju, da se svi u svijetu bjesomučno naoružavaju, te da Vojska Srbije mora da bude mnogo jača i da znatno poveća borbenu gotovost. Takođe je najavio da će Vojska Srbije iz domaće proizvodnje da kupi 200 teških vozila i oruđe, među kojima modernizovane tenkove, haubice, nove višecjevne bacače raketa, za šta su predviđena sredstva od 300 miliona eura. Vučić je novinarima rekao I da pregovara sa Francuskom o kupovini 12 novih borbenih aviona.
etto.ba donosi tabele na kojima se vidi koliko države regije, koje su obavezne poštovati regionalni balans u nabavci oružja, zapravo poštuju dogovorene kvote. Svake godine države zajednički organiziraju i inspekcije tokom kojih se provjerava da li se poštuju limiti. Sudeći prema podacima iz prošle godine, u većini segmenata države iz regije još uvijek su ispod limita.
Republika Hrvatska planira ove godine potrošiti stotine miliona eura za nabavku modernog naoružanja i vojne opreme, pišu hrvatski mediji. Većina nabavki planirana je već u prvom tromjesečju ove godine. Tako je planirana nabavka lakih protivoklopnih raketnih sistema RGW 90 Matador – za šta je MORH namijenio 3.731.475. Tu je i protivoklopni vođeni raketni sistem FGM-148 Javelin. Za to će se potrošiti 25 miliona eura.
Prijetnja za sigurnost BiH nije izvana nego iznutra
No, vojni analitičar Hamza Višća smatra da to što susjedi nastoje obnoviti arsenal oružja nije prijetnja za Bosnu i Hercegovinu.
-Komšije preko Drine jesu drastično povećali svoj odbrambeni budžet i u više navrata najavili nabavke aviona, oklopnih sredstava, raketnih sistema, helikoptera. Budimo realni, često su to najavljivali da bi podgrijavali atmosferu nestabilnosti regiona, mobilizirali članstvo pred izbore ili podržali vlastite političke borbe unutar Srbije,- ocjenjuje Višća.
Stizali su Srbiji i avioni, i tenkovi i transporteri iz Rusije, ali, kako kaže Višća, radi se o sredstvima sa ruskih rezališta i vojnih otpada. Posljednja najava kupovine francuskih aviona, raketnih sistema, turskih/kineskih/Emiratskih dronova je samo znakovita iz pozicije da Srbija odustaje od ruskog arsenala, vjerovatno zbog slabe mogućnosti nabavke rezervnih dijelova, i okreće se drugim tržištima.
Ono što mnogo više narušava vojnu sigurnost su upravo politička podrivanja institucija u Bosni i Hercegovini, koja su vrlo često orkestrirana ili podržana iz susjednih država, što sugerira na čvrstu povezanost političkih i vojnih interesa u regiji, posebno po pitanju Bosne i Hercegovine.
U takvim okolnostima, sve više pažnje se posvećuje stranim trupama koje su raspoređene u ovoj zemlji. Nekada je broj stranih vojnika koji su kontrolirali mir bio veći od 60.000. Vremenom se taj broj, kao i mandati snaga na terenu, ograničavali, da bi se sada misija EUFOR-a “Altea” oslanjala na oko 650 vojnika.
