Odnosi između Izraela i Francuske ušli su u novu fazu napetosti nakon što je izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar, u telefonskom razgovoru sa svojim francuskim kolegom Jean-Noelom Barrotom, zatražio od Pariza da odustane od najave priznavanja Palestine.
Ova inicijativa, koju je nedavno najavio francuski predsjednik Emmanuel Macron, predviđa formalno priznanje Palestine na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u septembru.
Sa’ar je poručio da bilo kakva posjeta Macrona Izraelu “nema mjesta” sve dok Francuska ne odustane od svojih planova, ističući da potezi Pariza navodno ugrožavaju nacionalnu sigurnost Izraela i stabilnost regiona.
Ovakva retorika, međutim, otvara pitanja o samoj prirodi izraelske vanjske politike. Dok se Izrael često poziva na sigurnosne interese, njegovo insistiranje na sprječavanju diplomatskih inicijativa drugih država za rješavanje palestinskog pitanja može se tumačiti i kao čin političke dominacije koji podgrijava regionalne napetosti. Kritičari ističu da ovakvi pritisci kompromituju međunarodni proces mirnog rješavanja sukoba i šalju snažnu poruku da su suvereni diplomatski koraci drugih zemalja podložni izraelskoj cenzuri.
Francuska, s druge strane, pozicionira se kao zagovornik međunarodnog prava i prava Palestinaca na samoodređenje. Odbijanje da se podredi izraelskim zahtjevima moglo bi označiti važan test europske nezavisnosti u vanjskoj politici i njene sposobnosti da balansira između savezništava i principa.
U konačnici, potez Izraela da uvjetuje diplomatske kontakte drugim državama predstavlja simptom šireg problema u bliskoistočnoj politici – gdje dominantne sile često guše inicijative za rješenje sukoba, umjesto da podstiču dijalog i stabilnost.
