Dok kamioni širom Bosne i Hercegovine truckaju po rupama, mašine bruje od jutra do mraka, a radnici gaze kroz prašinu i umor da bi zaradili bijednu platu, političari sjede u svojim foteljama, gucaju skupa vina i raspravljaju ko će dobiti koje ministarstvo i koliko novih uhljeba može ubaciti u državni aparat.
Dobili smo 5,5% smanjenje doprinosa? Hvala, to je kao da čovjeku kojem je otpala noga date flaster i kažete: “Drži, bit će ti bolje.” Dok se vi zabavljate pseudoreformama i šminkanjem statistike, ljudi na terenu grcaju pod teretom poreza, birokratije i korupcije.
Gdje je zakon o fiskalizaciji? Gdje je novi zakon o doprinosima? Gdje je ijedan ozbiljan potez koji bi pokazao da vam je stalo do onih koji hrane ovu državu? Gdje su sistemske mjere, a ne kozmetički šminkeraj koji samo služi da se hvalite pred kamerama?
Gdje su vaši obrazi, gospodo?
Ljudi se iseljavaju. Kompletne porodice, mladi, obrazovani — svi bježe glavom bez obzira. U Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj — tamo gdje ih niko ne gleda kroz stranačku knjižicu, nego kroz radnu etiku i znanje. Ovdje? Ovdje, ako nisi član prave stranke, bolje ti je da odmah pakuješ kofere.
Poslodavci vas već mjesecima mole da provedete reforme. Prijetili ste, obećavali, držali presice i razvlačili plakate. Pričali ste bajke o "evropskom putu", a u stvarnosti ste zakucali privredu za pod. Svaki dan odlaganja znači još manje radnih mjesta, još manje investicija, još više kredita, još više depresije i još više samoubistava zbog finansijskih problema.
Dok vi laprdate o “strateškim ciljevima”, radnici gube zdravlje, biznisi gube kupce, a djeca gube budućnost. Vama je očito jedina strategija kako da još malo napunite džepove. Sram vas bilo!
Vi niste lideri, vi ste birokratski vampiri. Ne stvarate ništa — trošite. Ne gradite — rušite. Dok ljudi prave gotove proizvode, izvoze, pune budžet i održavaju ovaj brod koji već odavno tone, vi ispijate kafe na Markalama i BBI-ju, slikate se po hodnicima i izmišljate sukobe koji vam služe kao dimna zavjesa za pljačku budžeta.
Privrednici su vam sve nacrtali: do kraja jula usvojite zakon o fiskalizaciji, do kraja godine zakon o doprinosima. A vi? Vi se pravite gluvi i nijemi. Kad budete konačno osjetili da je kasno, shvatićete da nema više ko da vas finansira.
Znate li šta znači rad u pogonu? Znate li kako je raditi 12 sati dnevno za platu koja jedva pokriva režije i kredit? Znate li kako je gledati dijete koje traži za užinu, a vi nemate? Naravno da ne znate! Vi ste ušuškani u toploti privilegija, izolovani od realnosti kao amebe u Petrijevim zdjelicama.
Dovoljno je bilo laži, izgovora i obećanja koja nemaju težinu ni kao potrošeni parking tiket.
Privrednici vam poručuju: ili počnite raditi svoj posao ili spakujte stvari i odlazite! Previše ste koštali ovaj narod — ne samo novcem, već i nadom, dostojanstvom i budućnošću.
Ova zemlja nema vremena za vaše kalkulacije.
Ako ne možete, nemojte se više lagati — recite otvoreno: "Ne znamo i ne možemo!" Mi ćemo tada naći one koji hoće i znaju. Jer, za razliku od vas, pravi radnici i poslodavci nemaju luksuz da prokockaju još jednu godinu.
Dok vi drijemate, privreda vam daje posljednji alarm. Posljednji poziv da birate: rad ili sramni bijeg u istoriju kao generacija koja je uništila sve što se moglo spasiti.
Vrijeme ističe.
Ili radite. Ili idite.
Toliko brutalno, toliko jasno.
