Probosanske stranke u RS-u balansiraju između jedinstva i unutrašnjih sukoba. Banjoj Luci prijeti politička fragmentacija: Hoće li Bošnjaci ostati bez predstavnika u entitetu RS?
U Banjoj Luci danas je planirano potpisivanje sporazuma o zajedničkom nastupu nekoliko probosanskih stranaka na predstojećim izborima u entitetu Republika Srpska. Na papiru, inicijativa ima jasan cilj – konsolidaciju probosanskog biračkog tijela. U stvarnosti, međutim, najave formiranja koalicije otkrivaju duboke pukotine unutar probosanskog političkog korpusa, čime se otvara ozbiljno pitanje: prijeti li Bošnjacima u RS-u potpuni politički debakl?
Nova koalicija okuplja Socijaldemokratsku partiju (SDP), Narod i Pravdu (NiP), Naprijed, Pokret demokratske akcije (PDA) i Narodni evropski savez (NES). Premda će nakon formalnog potpisivanja sporazuma biti upućen poziv i ostalim probosanskim strankama da im se pridruže, izostanak ključnih aktera poput Stranke demokratske akcije (SDA), Demokratske fronte (DF) i Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) signalizira potencijal za daljnje podjele.
Taktika pritiska ili političko nadmudrivanje?
Ono što dodatno komplikuje situaciju je činjenica da su izostali akteri zapravo postavljeni pred svršen čin. Formiranje “svoje” koalicije i naknadno upućivanje poziva ostalima može se tumačiti kao politički pritisak. U duboko polariziranoj političkoj klimi, gdje su odnosi i animoziteti centralizirani u Sarajevu reflektirani na lokalni nivo u RS-u, teško je očekivati da će SDA, DF i SBiH pristati na ulogu podređenog “privjeska” bloka kojeg predvode njihovi politički rivali.
Ova situacija gotovo izvjesno vodi ka formiranju dva odvojena probosanska bloka. Takvo raslojavanje biračkog tijela – prvenstveno Bošnjaka i povratnika – stvara ozbiljan rizik. Rasipanje glasova znači da oba bloka mogu imati problema da pređu cenzus za ulazak u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, a u najgorem slučaju – da Bošnjaci iz RS-a ostanu bez ijednog legitimnog predstavnika na državnom nivou.
Posljedice razdvajanja za Bošnjake u RS-u
Mandat u državnom parlamentu, iako pojedinačno simboličan, predstavlja glas povratnika i probosanskog biračkog tijela u najvišem zakonodavnom tijelu države. Historijski gledano, zahvaljujući minimalnoj, ali objedinjeno usmjerenoj snazi glasova, probosanske stranke su uvijek uspijevale osigurati makar jedno mjesto u državnom parlamentu iz entiteta RS. Taj jedan mandat omogućavao je probosanskom glasu da razbije monopol etnonacionalnih stranaka poput SNSD-a, SDS-a i PDP-a.
Matematika izbornog sistema je neumoljiva. Na Općim izborima 2022. godine, probosanske stranke nastupile su pod jedinstvenim kišobranom koalicije “Pokret za državu”. Tada je ostvareno nešto više od 36.000 glasova za Narodnu skupštinu RS, što je omogućilo osvajanje pet mandata. Rasipanje istih glasova na dva bloka sada bi automatski dovelo obje grupacije u zonu izbornog rizika, s mogućim ishodom da nijedna ne pređe prag.
Regionalne implikacije
Ovaj problem nije izolovan na Banju Luku. Situacija se odražava i na ostale gradove s većinskim bošnjačkim stanovništvom, poput Prijedora, Doboja, Zvornika i Bratunca. Ograničeno biračko tijelo, uz visoku izlaznost većinskog naroda i moguće unutrašnje podjele, povećava rizik marginalizacije.
Ako se predviđena fragmentacija ostvari, posljedice neće biti samo statističke. Gubitak jednog ili više mandata u državnom parlamentu znači smanjenje utjecaja Bošnjaka u donošenju ključnih odluka na nivou BiH, slabiju kontrolu nad pitanjima povratnika i ograničenu zastupljenost u pitanjima ljudskih prava, obrazovanja i kulture u RS-u.
Pouke iz prošlosti
Pogled unazad na izborni ciklus 2022. pokazuje snagu jedinstva. Tada su probosanske stranke zajedničkim nastupom uspjeli ostvariti konkretne rezultate, dok je fragmentacija u drugim izborima pokazivala koliko može biti kobna za njihov politički opstanak.
Danas, lideri stranaka u Sarajevu vode borbe za prevlast i liderske pozicije, ali cijena tih bitaka plaća se u RS-u. Probosansko biračko tijelo u entitetu je ograničeno i ranjivo – ne podnosi podjele, egoistične ambicije ili političko nadmudrivanje centrala.
Najava formiranja dva probosanska bloka nije znak demokratskog pluralizma, već pokazatelj političke nezrelosti. Ako Bošnjaci i probosanski građani izgube svog predstavnika u državnom parlamentu i ako njihovi glasovi budu fragmentirani, odgovornost će biti isključivo na političkim liderima koji su stranačke interese stavili ispred opstanka naroda. Pravo pitanje sada glasi: hoće li probosanske stranke u RS-u prepoznati prioritet zajedničkog interesa ili će se historijski rizik pretvoriti u politički debakl?
