Nakon što je Narodna skupština Republike Srpske usvojila Deklaraciju o zatvaranju Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini, uslijedio je odgovor probosanskih političkih predstavnika iz entiteta RS, koji su potpisali kontradeklaraciju o zaštiti ustavnog poretka i legitimiteta OHR-a.
U dokumentu se navodi da je deklaracija NSRS-a pravno neutemeljena, politički štetna i suprotna ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, uz pozivanje na Ustav BiH, međunarodno pravo, te stavove Ustavnog suda BiH i Venecijanske komisije.
“Mi, probosanski predstavnici izabrani u organe vlasti u/iz RS, polazeći od Ustava BiH, međunarodnog prava te stavova Ustavnog suda BiH i Venecijanske komisije, izjavljujemo da je Deklaracija o zatvaranju OHR-a koju je usvojila Narodna skupština Republike Srpske pravno neutemeljena, politički štetna i protivna ustavnom poretku Bosne i Hercegovine”, navodi se na početku dokumenta.
U kontradeklaraciji se detaljno osporavaju tvrdnje iz dokumenta NSRS-a, uključujući pravni osnov OHR-a, bonska ovlaštenja, te proceduru imenovanja visokih predstavnika. Ističe se da je OHR uspostavljen Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma i da su bonska ovlaštenja razvijena i potvrđena kroz međunarodnu praksu.
“Bonska ovlaštenja nisu ‘vanugovorna’, već legitiman razvoj mandata potvrđen od PIC-a i prihvaćen u praksi Vijeća sigurnosti UN-a. Vijeće sigurnosti UN-a je njihovo korištenje redovno prihvatalo kroz izvještaje Generalnog sekretara i pozdravljalo kroz rezolucije”, navodi se.
Posebno se naglašava i uloga Ustavnog suda BiH, uz tvrdnju da odluke OHR-a imaju pravnu snagu domaćih zakona.
“Ustavni sud BiH je više puta potvrdio da odluke OHR a imaju pravnu snagu domaćih zakona, pa je tvrdnja NSRS o ‘ništavosti’ pravno neodrživa. Ovakva tvrdnja u direktnoj je suprotnosti sa sudskom praksom Ustavnog suda i predstavlja jednostrano negiranje akata koji su sastavni dio pravnog poretka BiH”, piše u dokumentu.
U tekstu se dalje navodi da imenovanje visokog predstavnika vrši PIC, te da potvrda Vijeća sigurnosti UN-a nije bila neophodna u dosadašnjoj praksi, uz tvrdnju da su prethodna imenovanja provedena bez tog koraka.
“Imenovanje visokog predstavnika vrši PIC, a praksa UN-a potvrđuje da potvrda Vijeća sigurnosti nikada nije bila potrebna. Očito je to iz imenovanja svih prethodnih visokih predstavnika. UN je pozdravljao imenovanja od strane PIC i dosljedno podržavao njihov rad bez osporavanja procedure. Navod o ‘materijalnom kršenju Aneksa 10’ je politička konstrukcija bez osnova u međunarodnom pravu. Vlasti RS-a su pokušavale da ospore imenovanje Christiana Schmidta pred organima UN što nije uspjelo”, ističe se.
Probosanski političari dodatno naglašavaju ulogu OHR-a u očuvanju ustavnog poretka, implementaciji Dejtonskog sporazuma i procesu povratka izbjeglica i raseljenih osoba.
“OHR je odigrao nezamjenjivu ulogu u zaštiti ustavnog poretka BiH, njenog teritorijalnog integriteta i prava konstitutivnih naroda. Nametanje odluka bilo je usmjereno na otklanjanje blokada i zaštitu Dejtonskog sporazuma. Tvrdnja da je OHR ‘produbio političke podjele’ zanemaruje da su najveće krize nastale zbog jednostranih poteza entitetskih vlasti kojima su osporavane nadležnosti države Bosne i Hercegovine i njenih institucija, blokade Parlamentarne skupštine, negiranja presuda međunarodnih sudova i veličanja ratnih zločinaca”, navodi se.
Poseban dio odnosi se na Aneks 7 Dejtonskog sporazuma i povratak izbjeglica, gdje se ističe da je međunarodni nadzor bio ključan za ostvarenje prava povratnika.
“Uloga OHR-a u procesu povratka izbjeglica i raseljenih lica jedan je od najkonkretnijih argumenata za njegov opstanak. OHR je imao ključnu ulogu u promociji i podršci povratku, posebno manjinski povratak Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku. OHR je ukidanjem ratnih zakona i nadzorom nad entitetskim vlastima omogućio povrat imovine i zaštitu prava povratnika. Bez bonskih ovlaštenja i međunarodnog nadzora povrat imovine ne bi bio moguć, a povratnici bi bili izloženi selektivnoj i diskriminatornoj primjeni zakona. Današnji napadi na povratnike i osporavanja njihovih prava pokazuju da bi ukidanje OHR-a direktno ugrozilo rezultate povratka i tekovine Aneksa 7”, navodi se.
U završnom dijelu dokumenta naglašava se da je zatvaranje OHR-a moguće isključivo kroz ispunjenje uslova iz Agende 5+2, uz ocjenu da trenutne blokade to onemogućavaju, dok potpisnici odbacuju deklaraciju NSRS-a i potvrđuju legitimitet OHR-a i svih odluka visokih predstavnika.
“Deklaracija NSRS je donesena bez uvažavanja stavova bošnjačkih predstavnika i građana u RS”, navedeno je na kraju.
Među potpisnicima su Edin Ramić, Ćamil Duraković, Ramiz Salkić, Amir Hurtić, Mirsad Duratović, Alija Tabaković, Armin Hamzić, Dževad Mahmutović i Smail Mešić, koji pozivaju i PIC da imenuje novog visokog predstavnika s punim bonskim ovlaštenjima, uz upozorenje da bi odstupanje od tih principa, kako navode, ugrozilo Dejtonski sporazum i stabilnost BiH.
