Nakon strašne tramvajske nesreće u Sarajevu, gdje je 23-godišnji Erdoan Morankić izgubio život, a 17-godišnjoj djevojci amputirana noga, Sarajevo je ponovo svjedočilo protestima koji su postali simbol borbe za pravdu koja u ovoj zemlji očigledno nije na prvom mjestu.
Peti po redu protesti, koji su se okupili ispred Zemaljskog muzeja BiH, pokazali su da građani, posebno mladi, ne namjeravaju stati dok se ne iskorijeni politička nesposobnost, bahatost i kriminal koji vode do tragedija poput ove.
Već sedmicama, ali i godinama unazad, građani Bosne i Hercegovine svjedoče nesaniranim problemima u sistemu javnog prijevoza, infrastrukturi i sigurnosti. I dok se na sav glas govori o „reformama“ i „modernizaciji“, istina je da ni nakon tolikih godina u BiH nije bilo nijednog ozbiljnog koraka prema rješavanju temeljnih problema. Tramvaji koji su svako malo u kvaru, sistem koji propada, a žrtve su nevini ljudi, najčešće mladi. Tako je bilo i ovog puta.
Nihad Uk i Senad Mujagić – politički i profesionalni kukavički pad
Reakcija na ovu tragediju nije izostala – ali samo kad je javnost počela pritiskati! Premijer Kantona Sarajevo, Nihad Uk, koji se godinama pokazivao kao političar u svakom mogućem smislu – osim onog sposobnog i odgovornog, podnio je ostavku, jer je javnost jasno dala do znanja da više nije voljna trpjeti političku nesposobnost koja je dovela do ovakvih nesreća. Uk je, naravno, uslijedio svoju političku karijeru poput nespretne figure na šahovskoj ploči, kad je samo ostavka mogla spriječiti još dublji gubitak povjerenja. A za njim je pao i direktor GRAS-a Senad Mujagić, koji je također podnio ostavku – ali pitanje je, je li ta ostavka ikako imala smisla nakon što su nevini ljudi već poginuli?
Ostavke nisu dovoljne! Ostavke su samo izgovor političara da se povuku i sačuvaju svoje fotelje, dok ostavljaju iza sebe zlu sudbinu građana koji su danima u strahu da će i sljedeći put kad uđu u tramvaj doživjeti tragediju. Pravi problem leži u sustavu koji ovakve nesreće dopušta, a koji je duboko ukorijenjen u političkoj nesposobnosti, kriminalnoj nebrizi i nepoštovanju života.
Protesti mladih – Borba za budućnost i dostojanstvo
No, protesti koji su jučer dostigli svoju kulminaciju, dali su jasnu poruku onima koji misle da mogu nastaviti živjeti u svom političkom balonu i odrađivati predizborne igre: Mladi više ne odustaju. Mlade osobe koje su na jučerašnjim protestima tražile odgovornost i pravdu nisu bile samo nezadovoljne s političkim vođama. Oni su pokazali cijelom društvu, uključujući one „velike“ političare, kako se bori za pravo na siguran život, kako se bori za budućnost – jer, koliko god ponekad i beznadno zvučalo, ti mladi ljudi su jedini koji još uvijek vjeruju u promjenu.
Međutim, ministrica Naida Hota-Muminović, koja bi prema svemu što se zna, trebala predstavljati interes mladih i obrazovanja, odlučila je iskoristiti svoje političke funkcije za još jedan udarac na mlade ljude. Kada su se studenti i maturanti organizirali na protestima, ministrica nije im pružila podršku, već je odlučila „obrazložiti“ kako su im časovi opravdani. Kao da su oni, koji su na ulicama borili za pravdu, potrebni još jedan put u školu kako bi im se dokazivala „važnost“ nečega što nije ni bitno.
Blokiran saobraćaj i blokirana budućnost
Na jučerašnjim protestima došlo je do blokiranja saobraćaja – i to s razlogom! Mladi ljudi nisu samo blokirali ulice, već su blokirali cijeli sustav u kojem je žrtva bila samo statistika, u kojem se nitko nije brinuo o njihovim sigurnosnim pravima. Nisu to bile blokade zbog „razmetanja“ i „neozbiljnosti“, to su bile blokade zbog kršenja osnovnih ljudskih prava – prava na sigurnost i dostojanstvo.
Tragedija nije bila samo nesreća, ona je postala simbol političkog sustava koji ne brine o životima svojih građana.
