Ako mislite da ste imali lošu godinu, pogledajte Aleksandra Vučića...
Srpski lider, koji je na vlasti skoro deceniju i po, imao je veoma lošu 2025. godinu. Izazovi poput studentskih protesta, štrajkova zbog ekonomskih megaprojekata i neuspjeh u osvajanju naklonosti koju je očekivao od predsjednika Trumpa stavili su srbijanskog lidera u nesiguran položaj. Ovu novu godinu karakterizirat će ono što bismo mogli nazvati strategijom "čekanja Godoa" koju karakterizira kontrola političke štete.
Na domaćem planu, problemi se ne pojavljuju tek tako; toliko su ozbiljni da bi mogli predstavljati prve eksere u političkom kovčegu vlade. Proteste su možda predvodili studenti, ali su tokom cijele godine uključivali izuzetno heterogen segment srbijanskog društva. Narodne nemire izazvalo je urušavanje šatora na željezničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. godine, u kojem je poginulo 16 ljudi. Ne pokazujući znakove umora, demonstranti ostaju čvrsto posvećeni svojim ciljevima veće odgovornosti i transparentnosti, slobodnijeg pravosuđa i medija, te prijevremenih izbora.
Maske su sada skinute. Taktike koje vlada često koristi, poput kampanja blaćenja aktivista i akademskog osoblja, odvraćanja pažnje kroz samoizazvane krize na sjeveru Kosova i okrivljavanje susjednih ili neimenovanih zapadnih zemalja za miješanje, nisu uspjele slomiti duh i podršku demonstranata.
Što su vlada i njeni nasilnici postajali nasilniji u svojim pokušajima da uguše mirne demonstrante, to su demonstranti postajali odlučniji. Njihov imunitet na ove taktike je zabrinjavajući znak za Vučića. Kako će uspostaviti kontrolu nad ovim masovnim pokretom građana ostat će centralno pitanje i u 2026. godini.
Iako snaga demonstranata govori sama za sebe (skup u martu privukao je više od 300.000 demonstranata), to ne znači da će vlada, a posebno Vučić, tiho otići. Nastala je politička blokada: svaki ustupak bi značio ili kraj protesta ili mogući kolaps sistema. Ova blokada će vjerovatno potrajati tokom cijele godine.
Vučić je također bio prisiljen da se oprosti od velikih ekonomskih projekata. U novembru je britansko-australijska rudarska kompanija Rio Tinto objavila neodređenu suspenziju svog predloženog ulaganja u rudnik litijuma u Srbiji. Nekoliko sedmica kasnije, američka investicijska firma Affinity Partners, koju je osnovao zet predsjednika Trumpa, Jared Kushner, povukla je svoj luksuzni razvojni projekat sa sjedištem u Beogradu. Projekat rudarenja litijuma bi donio oko 3 milijarde dolara prijeko potrebnih stranih investicija, a izgradnja hotela oko 500 miliona dolara.
Za Vučića, gubitak ovih „omiljenih projekata“ ne samo da šteti srpskoj ekonomiji, već duboko povrijeđuje i njegov politički ego. Štaviše, političke koristi – naime, dobijanje dodatnih glasova kroz najavu velikih investicionih projekata – ostaju neostvareni san za narednu godinu.
Najhitniji ekonomski izazov s kojim će se Srbija i dalje suočavati ove godine tiče se svoje jedine rafinerije nafte. NIS, u većinskom vlasništvu ruskog Gazprom Njefta, nalazi se pod sankcijama SAD-a od marta, a puna primjena stupa na snagu u oktobru 2025. Iako je OFAC, tijelo za provođenje zakona Ministarstva finansija, odobrio NIS-u posebnu dozvolu za nastavak rada do 22. januara, to ne mijenja zahtjev da se rusko vlasništvo smanji na tačno nula posto. Očekuje se da će pregovori biti završeni do sredine marta, najvjerovatnije kupovinom ruskog udjela od strane mađarskog MOL-a, ali transakcija i dalje zahtijeva odobrenje SAD-a.
Čvrst stav SAD-a o NIS-u pokazuje da glavna briga Washingtona nisu interesi srbijanske vlade, već uklanjanje ruskog utjecaja u energetici i širenje američkih interesa u energetici – poput ukapljenog prirodnog plina ili LNG-a i malih nuklearnih elektrana – širom Evrope, uključujući i Balkan. Ovaj cilj ostavlja malo prostora za Vučića, uprkos njegovoj snažnoj podršci Trumpu.
