Mentalne bolesti su vrlo česte, dok ubrzan način života i loš san uveliko utiču na psihu svake osobe. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), karakteristike mentalno zdrave osobe se razlikuju.
"Da li uopšte postoje mentalno zdravi ljudi?", pitanje je koje se često postavlja u komentarima na članke o simptomima mentalnih poremećaja. A šta je zapravo mentalno zdrava osoba, objašnjava psihijatar i psihoterapeut Vasilij Šurov.
Sedam ključnih kriterija za mentalno zdravlje prema SZO
SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) sastavila je listu preciznih karakteristika mentalnog zdravlja. Prema ovoj organizaciji, mentalno zdravlje je stanje blagostanja u kojem osoba može: nositi se sa stresom; ostvariti svoj potencijal; efikasno učiti nove stvari; produktivno raditi; doprinositi društvenom životu.
A da bi to bilo moguće, ljudska psiha mora ispunjavati sedam ključnih kriterija.
1. Osjećate se kao da pripadate.
To znači da ste svjesni sebe i osjećate kontinuitet, identitet i trajnost vlastitog "ja".
To jest, kada ste budni, razumijete ko ste, gdje ste i zašto ste ovdje. Također shvatate da je vaše tijelo vaše vlastito i da svijet oko sebe doživljavate iz vlastite perspektive, a ne kao vanjski posmatrač.
Kada je ovaj kriterij prekršen, govorimo o sindromu depersonalizacije-derealizacije.
2. Osjećate se i ponašate slično u sličnim situacijama
Vaši emocionalni i obrasci ponašanja su stabilni. Slično reagujete na istu situaciju - osim, naravno, ako na vas ne utiču drugi faktori. Takođe možete unaprijed predvideti kako ćete se osećati i kako ćete se ponašati u određenoj situaciji.
Primjeri:
Obično me šetnje parkom čine sretnim - to je normalno.
Obično uživam u šetnjama parkom, ali danas nisam raspoložen: imao sam naporan dan i bio sam ljut - i to je normalno.
Ne znam kako ću se osjećati kada prošetam parkom. Često imam promjene raspoloženja bez ikakvog vidljivog razloga - to nije normalno.
3. Vaše emocije i ponašanje uglavnom odgovaraju situaciji
Vaše mentalne reakcije odgovaraju okolnostima, situacijama i intenzitetu vanjskih utjecaja koji se dešavaju sada ili tokom dužeg vremenskog perioda. Drugim riječima, vaše emocije i ponašanje su primjereni situaciji.
Primjeri:
Osjećam anksioznost kada se pripremam za ispite - to je normalno.
Iritirana sam jer me partner uvrijedio i ne sluša me - to je normalno.
Osjećam se anksiozno iako znam da nemam objektivan razlog za brigu. Taj osjećaj kao da se pojavljuje niotkuda - nije normalan.
Osjećam se razdražljivo bez razloga, želim se iskaliti na nekome, svi oko mene me nerviraju - to nije normalno.
4. Kritični ste prema sebi, svojim emocijama i ponašanju
To znači da možete biti svjesni i analizirati svoje ponašanje, osjećaje i iskustva, te pronaći uzročno-posljedične veze između događaja i unutrašnjih osjećaja.
Primjeri:
Ljuta sam i tužna jer sam se posvađala sa svojim najboljim prijateljem. Moram sebi dati vremena da se smirim i razgovaram s njim, a u međuvremenu mogu smisliti kako da se smirim i poboljšam raspoloženje - to je normalno.
Odjednom sam izgubio živce sa svojim najboljim prijateljem, rekao mu mnogo ružnih stvari i izrazio sve svoje zamjerke. Ne razumijem ni kako se to dogodilo, kako je svađa počela - to nije normalno.
5. Možete upravljati svojim ponašanjem kako ne biste kršili društvene norme i zakone
Možete kontrolisati sebe uzimajući u obzir pravila i ograničenja prihvaćena u vašem društvu - u porodici, kolektivu, gradu i državi.
Istovremeno, ne morate slijepo slijediti općeprihvaćena pravila. Važno je da ste ih svjesni, da možete kontrolirati svoje ponašanje i da imate izbor hoćete li ih poštovati ili ne.
Primjeri:
Zaista želim viknuti na šefa, ali znam da ne bih trebao. Suzdržavam se, smirujem se i pokušavam konstruktivno razgovarati o problemima - to je normalno.
U mojoj porodici nije uobičajeno ići protiv želja roditelja i ja to razumijem. Međutim, odlučio sam da izaberem svoj put i da ne slijedim njihova uputstva - to je normalno.
Znam da ne treba uzimati tuđe stvari. Ali opet sam ukrao olovku sa koleginog stola i nisam mogao odoljeti - to nije normalno.
Razumijem da je udaranje djece pogrešno. Ali i dalje fizički kažnjavam svoje dijete, jednostavno se ne mogu kontrolirati - to nije normalno.
6. Možete promijeniti svoje ponašanje ako okolnosti to zahtijevaju
Imate fleksibilan način razmišljanja i dobru samokontrolu. Stoga, ako se okolnosti promijene, možete analizirati situaciju i prilagoditi svoje ponašanje.
Primjeri:
Djetinjstvo sam proveo/la u prilično grubom društvu. Morao/la sam nametati autoritet, biti grub/a i rugati se drugima kako me ne bi smatrali slabim/om. Ali sada sam okružen/a osjetljivim i dobronamjernim ljudima i biram da se prema njima odnosim s poštovanjem - to je normalno.
Djetinjstvo sam proveo u "lošem društvu", navikao na ismijavanje i grubost kao način dokazivanja autoriteta. Sada živim u drugačijim okolnostima, a ljudi oko mene se prema meni ponašaju s poštovanjem i pažnjom. Ali ne mogu si pomoći - i dalje ih često maltretiram, zlobno im se rugam i pokušavam se takmičiti s njima. To nije normalno.
7. Možete praviti planove za svoj život i ostvariti ih
Možete razmišljati o svojoj budućnosti, biti svjesni svojih želja, postavljati ciljeve, praviti planove za njihovo postizanje i slijediti ih.
Primjeri:
Odlučila sam naučiti plesati, pa sam počela redovno ići na časove i vježbati kod kuće - to je normalno.
Odlučila sam naučiti plesati, ali izgleda da ne mogu početi. Previše sam lijena da idem na časove. Često razmišljam o tome kako ću doživjeti neuspjeh, kako ću izgledati smiješno i kako ću se duriti - to nije normalno.
Važno je shvatiti da mentalno zdravlje nije apsolutno. Mijenjamo se kao pojedinci, događaji oko nas se također mogu brzo promijeniti, a psihološka osjetljivost svake osobe je jedinstvena. Stoga, ako povremeno doživljavate odstupanja od gore navedenih kriterija, to ne znači da imate mentalni poremećaj.
